31. mart 2006.
Prirodom posla, putujem raznim prevoznim sredstvima. Najčešće avionom. Bez lažne skromnosti, imam običaj da kažem da neko ustane i krene tramvajem na posao, a ja ustanem i krenem dalje avionom. Mada, svih prethodnih pet godina dok sam radio u Jugoistočnoj Evropi, najveći broj putovanja bio je "prašinarski" - vozom ili putevima, autobusom ili kolima. Priznaćete, to baš i nije bilo lako. Dešavalo mi se čak da stopiram izmedju sprskog i bošnjačkog dela Bosne davne 1998. godine, ili da dva puta putujem kolima sa beogradskom registracijom po Kosovu (bez Metohije) 2002-ge. Luda glava.
Pre mesec dana, objavljena je vest da će "Novi Sad rebalansom budžeta obezbediti 10 miliona dinara za kupovinu testova na narkotike, koji bi trebalo da početkom naredne školske godine budu podeljeni roditeljima đaka 7. i 8. razreda osnovnih i svih razreda srednjih škola u gradu."
Predsednik Koordinacionog tela za borbu protiv nasilja u osnovnim i srednjim školama i član Gradskog veća zadužen za obrazovanje Vladimir Jelić rekao je da "narkomanija sve više uzima maha među decom u srednjim, pa čak i osnovnim školama, pa stoga, kako je naveo, Grad zajedno sa roditeljima mora preduzeti sve potrebne mere da se ona suzbije, a jedna od najefikasnijih mera je prevencija." te da će "uvođenjem ove mere Novi Sad biti prvi grad koji je objavio rat narkomaniji među najmlađima na taj način". Apelovao je "na roditelje da sarađuju u ovoj akciji, jer se mnogima dešavalo da otkriju da im je dete narkoman kada bude već prekasno".
Organizacije građanskog društva koje rade na problemu droga više su nego nezadovoljne ovim predlogom. Razlozi za to, od prilike se mogu svesti na sledeća stanovišta:
Ne mogu da odolim da ne napišem tekst o utakmicama u inostranstvu. Sutra se igra tekma u Briselu, i žao mi je što ovoga puta neću biti na stadionu. Bio sam pre par godina, kada smo ih poslednji put tukli, i bilo bi lepo da ponovimo taj uspeh.
Put na utakmicu je uvek nov izazov. Ima toliko stvari koje treba da se poklope da bi doneo zadovoljstvo: pre svega rezultat, vreme, društvo. A sve, opet, može da krene naopako i često se završava razočaranjima ili pijanstvom.
Rodžer Federer je danas, iznenada za ceo teniski svet, došao u Srbiju! Očekuje se da će se priključiti reprezentaciji Švajcarske koja ovog vikenda igra protiv Srbije u 1. kolu Dejvis kupa.
Riots in England - one view
Photo: Lewis Whyld/PA/AP
Queen has a verse in their famous song "We are the Champions" that usually doesn't catch the ears of those listening: "No time for losers"
Recent events in big cities in England have me wondering if the losers have finally decided to take things into their own hands and make their "own time"?
Pripreme nisu bile ništa posebno. Žena je kupila meso, tašta ga lepo ispekla. Pripremiše i pileću salatu sa susamom (mnogo lepu), pitu krimpirušu, paprike punjene orasima (za šuraka koji se pridržava posta), jaja u renu. Ssupa pod obavezno, za ujutro. Ja, za svaki slučaj, svratih popodne do mesare i uzeh još dva kila jagnjećine, da se nadje. Srećom. Bilo je desetak gostiju. Donesoše i oni ponešto: brat i snaja piće, kum Voja i Branka proju, Mira salatu od tunjevine (opet za šuraka), šurnjaja rolat od mesa. Pun astal - lepo za videti i kušati.
Stiv je od malena bio nerminog duha, željan visina i spreman da proveri svoje mogućnosti. Taj poriv vukao ga je da uradi ono što su samo najodvažniji i najspremniji postigli, da uvek proba nešto novo, da bude prvi koji će ostvariti nešto što drugima nije pošlo za rukom. Srećom, bio je spretan i u poslu, te je kao finansijski stručnjak zaradio veliko bogatstvo što mu je obezbedilo dovoljno sredstava za sve poduhvate. A kao tako bogat čovek nije se libio da proba najsmelije poduhvate i fizički najteže izazove.
Košarka, i njena lokalna varijanta basket, obeležili su moju mladost. U to vreme naša košarka počela je da dominira svetom i nije bilo nas klinaca koji nismo svaki dan ubacivali loptu u obruč i sa uzbudjenjem pratili naše klubove i reprezentaciju. Bilo je to jedno neverovatno vreme zanosa i ponosa.
Kao i sve, i košarka se promenila. Danas je prilino drugačija nego nekada. Prirodno: to je način da se bude moderan i u "dosluhu sa vremenom". Ipak, ima par stvari koje mi baš nisu po volji. Onako, iz ugla nekoga ko je nekada uživao u ovom sportu a sada ga prati sa distance.
Moj dragi gost još jednom: Florian
More se tih godina, mada smo bili znatno siromašniji, mnogo lakše moglo doseći. U osnovnoj školi odmarališta Lovran, Lošinj, Pag; u gimnaziji vozom do Ploča i duž cele obale, sa posebnim obaveznim osvrtom na Dubrovnik. Početak studija ostrvske ture Mljet, Vis, ... da bi se rođenjem dece ustalila Istra. I pre toga sam letovanje najčešće završavao saborom, prvo u Rovinju a posle u Poreču, odakle se kretalo direktno na nastavu. Završetak studija i zapošljavanje poklopio se sa pretvaranjem nekog nasledstva ženinih roditelja u stan.