Sreli su se na pripremi amsterdamske verzije mjuzikla
Kosa. Odlučili su da rade zajedno.
“U samoj žiži našeg interesovanja mora da bude
i ostane muzika. Novac, slava i priznanja će doći
sami od sebe. Ako je muzika prava.”
Govorio je Thijs Van Lir Janu Akermanu, kada
su pravili planove za budućnost....
Otud naziv benda.
Obojica su imali visoko muzičko obrazovanje,
i jako izražene
Vanju znate.
To je ona
Lepa, pametna, dobra.
kada je bila, mala malecka, pobedjivala je
ovako, srcem, velikim ,
vidite
Ništa mi od predaka nismo naučili.
Nisam sigurna da možemo da se dogovorimo
ko su nam preci.
Ili da možemo da se dogovorimo bilo šta.
Obećavam da ću na ovom blogu da budem konfuzna.
Ali obećavam i da ćete me razumeti.
Vi koji čitate.
Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici građeni od klesanog kamena u obliku ploča, sanduka, sanduka sa postoljem, sljemenjaka, sljemenjaka sa postoljem, stuba ili krstače. Najčešće su nepravilnog oblika i na svojim plohama
Kakva pojava! Zar ne?
Kada je imala samo šesnaest godina,
upisala je prestižnu Royal Academy of Music u Londonu,
bila je nadarena i posvećena.
Da su stvari išle po planu sada bi bila flautistkinja
u nekom velikom orkestru i niko od nas ne bi znao za nju...
Srećom, stvari ne idu uvek po planu!
Sav onaj
Mnogo volim kišu. Volim da je gledam iz svoje sobe kad se prosipa
obilno po lišću i kućama. Volim da je slušam kako šapuće ili
dobuje glasno dok čitam o nečemu sasvim drugom.
Kao da cita sa mnom i prati ritam reči i mojih misli koje odlutaju.
Volim da je osetim na sebi svuda.Da budem odjednom
potpuno mokra toliko da mi se oči zatvaraju pod težinom .
Ili da me
Ja htela da pišem blog. Nisam odavno.
Sinoć mi pade na pamet da , zapravo, nema
žena koje sviraju duvačke instrumente u rock, i
jazz muzici...pa rekoh da otvorim značajnu temu....
Pa prespavah, tema mi se, iz potpuno ličnih razloga učini
trivijalnom... pa , odlučih da menjam...
Kraj leta , i ova težina u vazduhu...znam da znate osećaj,
me povukla da pričam o tome kako je teško tražiti i naći ,pomoć
Harms je kriv za sve.
Tako ja to vidim. Greške nema.
Ne kažem da je sve sam smislio. Vreme mu jeste išlo na ruku.
Društveno – istorijski trenutak, itajrad.
I drugi su se setili, kasnije, al' nezavisno,
ne znajući za njega, to jest.
Znam da mu nije bilo lako ali, zar je morao
da isproba zabavu do kraja????
(Što je najzanimljivije, imam utisak da ga ishod nije
zanimao. Naša stvar. Prosto.)
Vidite ovo:
SVAÐA
Drama u jednom činu
Sta da vam kažem?
Lepo sam rešila da okrenem list,
da prestanem da vas gnjavim sa starinskom muzikom.
Sve sam smislila. Ali, ne ide to tako u životu.
Uverih se po ko zna koji put.
Već dva dana slušam i slušam album
Everything That Happens Will Happen Today
Byrne & Eno kombinacije, i razmišljam kako li cu sad?
Njih dvojica su pomerili granice
popularne muzike albumom My Life in the Bush of Ghosts.
Valjda sam očekivala mnogo.
Ja sam ostala bez teksta.
Vi me znate, i znate da se to desava retko.
Odakle da počnem?
Vi me znate. Znate da TV gledam retko. Skoro nikad.
Znate da nisam gledala reality show programe tipa Big Brother,
Idol, etc. I ne volim. Dosadno mi. Eto.
Takva sam. Nisam gledala Sex & City, Eurosong....nisam od te vrste...
Al baš.
Secate se mog bloga,
http://blog.b92.net/text/3077/Mamasgotabrandnewblog/
Pogledajte, molim vas, ako se ne sećate.
Rešila sam da okrenem list.
Svima sam dojadila sa muzičkom starudijom.
Sada nešto sasvim drugačije! (niste mi, valjda poverovali)
Jedna od najboljih i najuspešnijih kombinacija ponovo radi!
Brian Eno i David Byrne završavaju novi materijal.
18. avgusta nova ploca ce biti poklonjena auditorijumu,
za sada može da se skine jedna kompozicija, tek da nas želja mine.
Strange overtones. Lepo.