Obaveštavam da je objavljena knjiga LINIJE sa mojim crtežima i  kratkim stripovima nastalim u protekle dve godine. Knjiga se može naručiti kod izdavača ORION ART na telefon 063 288 913 ili na e-mail orionart@sbb.rs

Takođe, knjigu možete pogledati i u knjižarama – DELFI u zgradi SKC, CEPTER u Knez Mihailovoj, ALEKSANDAR BELIĆ u Kolarcu i BIGZu u Kosovskoj ulici.

 

11080968_10203526194826932_8514797124572964129_n.jpg?oh=19e644f5ba2cb6bb4c866dfdd980d7e6&oe=55AF255F

19320_10203526195426947_4386421370368638139_n.jpg?oh=e086d01b6026adbe143f2079c9a88d2b&oe=557C0B93 

 
 

Unaokolo, po planeti, govori se o nastupajućem periodu energetske krize, odnosno, da će biti manjak prirodne nafte i gasa. Mlaz dragocene tečnosti iz bušotina ima svoj vek trajanja, snalaženje je u toku, čak se cedi iz nekog kamenja gde ima tog goriva ali nedovoljno a i skupo je. Toj činjenici se mora gledati u oči i jer preti da će svi sistemi na kojima se zasniva civilizaciski komfor i proizvodnja ući u period neizvesne budućnosti. To može biti tačno i razumljivo jer zaista u ono vreme nije bilo dovoljno dinosaurusa za ovakve tehnološke okolnosti i onolike prohteve i potrošnju. Beograd, delić sveta zavisnog od prirodnog goriva je takođe u toj muci, nema svojih izvora nafte i gasa već zavisi od velike braće sa svih strana koja su drežljiva ako se plati, ali mogu da se naljute i da zavrnu slavinu bez obzira na novac. Kažu neki koji se u to razumeju da nastaje era neokolonijalizma gde nisu više u igri začini, zlato i vredno kamenje, već naftni resursi kao razlog za osvajanje teritorija gde behu oni dinosaurusi a onda po redosledu, ti koj osvoje naftni prostor držaće pod kontrolom one kojima će ta tečnost biti neophodna.

 

8053289997_e92c40a241_z.jpg

Ne sme čovek više frižider da otvori a da ne iskoči neko od dužnosnika državnih i počne da kuka, kao nikad tako teška situacija, kriza spopala, nema kinte, joj kako će da to sve popravi, nije siguran da može ali će da učini „sve što mu je u moći“,  nabeđuje one od pre za belaj u koji je uvaljen narod i tako ne prestaje čak i kad se frižider zatvori, čuje se iznutra stoprvi nastavak iste žvake, istina malo promrzlo cvokoće iznutra ali tera svoje ...  

...  ma 'ajte molim vas, gluposti, čemu kuknjava, za  sesti na zelenu granu ovde je oduvek bilo a i sada bogami ima ideja,  eto na primer javi im se, dužnosnicima državnim, jedna zaista kreativna i sasvim jednostavna (ideja, naravno), sa maleckom investicijom čak i nama dostupnom, dovoljno je da se ima za jedan šešir  ...  onda se desi bajka i sve dođe na svoje mesto, u šešir  ...  u prolazu i bez oznojavanja i ne daj bože ožuljavanja dlanova  ... na srBski način ! 

 

Čubura(1) je iza Hrama Svetog Save na početku beogradskog grebena, gleda pravo ka Kalemegdanu a sa druge strane je Kalenić i Neimarska padina i stekla je status neupitnog kultnog mesta u centru Beograda mada je započela svoje beogradsko žitije kao jedna od periferija. Živeli su tamo građani razni i zanatlije, Beograđani kažu da je bilo i pesnika, slikara, boema, a bile su i kafanice gde se ogovaralo i recitovalo, onda prizemne kuće sa baštom i voćkom uz dvorišnu česmu. To je vremenom nekako iščilelo a da Beograđani iščeznuće nisu na vreme primetili što je inače, da nije tužno, rekli bi osobina Beograđana ali pošto je tužno kad nešto tako lepo odlazi reći će se mana koja se ponavlja odvajkada. I dalje Čuburci, kad su shvatili da im se desila neka nova urbana sredina, uprkos onome šro vide svako jutro žive virtuelnu Čuburu iz svog sećanja koje nekiput poprima mitske mere kad ih navedu da o tome govore. Ali samo kad govore.

 

Aktuelna nevolja sa poplavama je u prvoj fazi prošla i sada je ostalo da se ljudi i država bave sa posledicama i priča o tome se razvija, kako dalje, odakle pare, traženje pomoći od koje kuda, pa dobrovoljci, vojska, Evropa, Rusi, pa sami ugroženi da rade a ne da samo kukaju i svi se trude da poprave šta se može, misli se naravno na posledice te „kataklizme bibliskih razmera". Onda, kad su vlasti udahnule vazduh, sledi tužna priča o tome da država, posebno ona što je nekoć smenjena, nije dovoljno ulagala u održavanje vodotokova i kanala i nasipi nisu popravljani, pa sadanja vlast nije mogla za tako kratko vreme od kad troši dužnosničke fotelje da uredi sve kako treba, da popravi tu aljkavost onih od pre, a taman je počela i tek sada će da na tome poradi.

Usput je nađen i dobar izgovor, nepogoda je bila takvih razmera da se tu ništa nije moglo. Stereotipan i izanđao izgovor ali izgleda efikasan i za pobožni narod prihvatljiv, posebno onaj (izgovor) gde se za sve što beše sa vodom koja je ničim izazvana nadošla svaljuje krivica na Boga mada se ne zna da li je to učinio namerno, da kazni ili u najmanju ruku da opomene ili mu se samo omaklo.

 

Kišno velikopetkovsko jutro, tmurno i hladnjikavo ali to ne sme da omete kazivanje vedre i optimističke poruke o bratstvu, toleranciji i zbližavanju bez obzira na evidentne različitosti ... pa eto jedna mala etida poučna u svakom smislu i nadasve angažovana ... 

 BlfP0d7CIAAd6IX.jpg

 

 

 

 
2015-09-24 06:12:03
Ljudska prava| Na današnji dan| Planeta

Granice ...

Đorđe Bobić RSS / 24.09.2015. u 07:12

 Ovih dana na granicama ... pa kažu dužnosnici ... „ama to sa izbeglicama ćemo da rešimo, ali prvo da vidimo čiji je veći, pa da pričamo ... „

CPpPxGaWsAA3VHj.jpg

 
 

Makiško polje ... vodoizvorište Beograda, zaštićena zona, predviđena je izgradnja depoa za metro i 4.500.000 m2 stambenoig, poslovnog prostora, javnih namena a prenamenjeno je 450 ha poljoprivrednog tla u građevinsko ... vodoizvorište može biti ugroženo a plan je ipak stigao do gradske skupštine na usvajanje ...

 http://djordjebobic.com/?p=6915

 

Đorđe Bobić

Đorđe Bobić
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  08.04.2007 VIP izbora:  64 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana