Mellissa, comment Vous défendé Vous côntre la solitude ?
Monsieur, j´ai devenue la solitude méme!
U neizbežnoj (u poslednje vreme) Paleti, pijem produženi sa mlekom čekajući da dođe vreme kada treba da se sastanem sa A. V.
Citat iz Aleksandrijskog kvarteta Lorensa Darela, stavljam ispod naslova danas
11. Novembra 2007 godine u 19 sati i 36 minuta, kada počinjem
Ukras moji sedih vlasi je lopovluk i šašavost.
Toliko sam zdrav da se plašim da sam užasno bolestan.
Volim da posmatram upaljen televizor sa zadnje strane.
Treća šljivovica je u stanju da konkretizuje aleju šljiva.
Užasno sam ostario, lažem ma kuda išao, istinu ne vidim čak ni kroz naočare.
Povlačim sve što sam
kukusigameni je dobio šansu
Bio jednom jedan čovek koji je znao dve istine. Dve istine ali iste. I nikako nije mogao da se pomiri s tim da su te dve istine paralelno postojale u jednom svetu. Rešio je da traga za drugim svetom, ne bi li smestio
Dobro pamtim kako je tada izgledala a danas je sigurno ne bih prepoznao. Ni ona mene, ipak imamo preko šezdeset godina. Znam da sam se zaljubio u nju čim sam je video a najveće zadovoljstvo sam osetio kada me je učiteljica zato što sam bio nemirko, premestila da sedim sa devojčicom. Naravno to je bila ona! Sedenje sa devojčicom je u to vreme predstavljalo kaznu, pedagošku meru. Meni nije ni malo smetalo zadirkivanje
Dvanaesto sunce je zalazeći krvavilo zapadseveristokjug dok je trinaesto sunce na istokujuguseveruzapadu najavljivalo zelenoljubičastu Zoru. Sedelo sam prekrštenih nogu na dijamantskom pesku, nije bilo zvuka. Mojih dvadesetsedam ušiju besposleno je ustaljenim ritmom kružilo oko moje troglave. Devet oko svake. Dvehiljadedvadesetpet mojih očiju gledalo je beskrajni dijamantsko peščani krajolik.
Prekrštavalo sam i odkrštavalo
Suština ove poslovice je notorna činjenica da je grabež, grabljenje, krađa... jedna od bazičnih i duboko ukorenjenih odlika našeg naroda. Poriv za grabljenjem i otimanjem je duboko usađen u tkivo našeg naciona i odvajkada je bio egzistencijalni pokretač. Grabiti, grabiti i samo grabiti, izrekao bi V. I. Lenjin da je kojim slučajem rođen u Srbiji. Iako se grabi sve i svašta, svuda i u svako doba, poslovica
Notorna je činjenica da trgovina umetninama postoji. Naravno postoji legalna trgovina, postoje firme/kuće Sotbi, Kristi...i ine, koje se bave prodajom, aukcijama umetničkih artefakata a postoji i ilegalna, podzemna, ona koja spada u domen sive ekonomije kako bi to eufemistički rekao vrli ministar finansija M.D.
Prodajom i kupovinom umetničkih dela, pre svega umetničkih slika, obrću
Pijem produženi s mlekom ispred Pekinga u Vuka Karadžića, čekam da Bole sastavi jednu od svojih metalnih skulptura/skalamerija, video kroz izlog, pa da otvori izložbu. Ču’š skalamerija! Ne što bi se Boško uvredio da ovo pročita, nego što su to do perfekcije promišljene i izvedene konstrukcije, zlatarski cizelirane i umetnički a bogami i statički, opravdane. Boško spram njih i one spram Boška
Kad god se pomene ŠLAG odmah pomislim na zaboravljeni i davno izopćeni ŠNE/ŠLAG na torti i nekim specijalnim i danas zaboravljenim vrstama kolača, koji se pravio na starinski da ne kažem tradicionalan način. Naime, polupala bi domaćica desetak jaja, korom od jajeta odvojila žumanca za druge potrebe, patišpanj na primer, a belanca bi sipala u duboku ovalnu činiju, dodala odgovarajuću količinu šećera i ručnom žičanom