Mi Srbi smo kao pcelice: ima nas radilica,ima nas trutova, sve nas je rodila matica- al' ima i bumbara...
I to je glavni problem i pitanje pcelinjeg drustva: kako da vredne pcelice - radilice oteraju tudjine - debele, drecave bumbare puvadzije!
Izraz "provaliti nekog ili nesto" u svetu kompjutera kaze se "mapirati".
... Vi mapirate mene, ja mapiram Vas.
... Vi ste predstava, ja sam publika ...
... ali i ...
ja sam predstava, a Vi publika.
Mi (se) preslikavamo (na) okolinu, okolina (se) preslikava (na) nas.
Prirodno sledi pitanje odnosa - coveka, ljudi, medija, sistema, medju sistemima, okoline:
Ko, koga, kako, koliko i zasto mapira, preslikava i provaljuje? ... Dobro ili lose .
Tako je i medju ljudima. Svi mi delujemo na nekog i deluju na nas, trazimo nekog i pronalaze nas
Crvena pustinja, zemlja...crveno nebo na Zapadu,na zalasku Sunca...seoske bele kuce sa ravnim krovovima, crnomanjasti do pasa goli decaci koji trce sa kozama i ovcama...veliki gradovi sa bulevarima i drvoredima palmi...okean, penusavi talasi i osvezavajuci vetar...drevne gradske Medine, zidane na bregu, urbanizovane uskim sokacima, bazarima, arapskom muzikom i polumrakom ... Visoke planine na Istoku, plantaze konoplje, sverc, krijumcarski kanali i velike pogace masnog hasisa ...
Pre obilaska marokanskih gradova i putovanja vozom,na relaciji Tanger-Rabat-Casablanca-Marackesh, u Afriku
Vreme staje ...
Sta je posle?
Muk. Praznina.
Ili vreme, razvuceno
k'o duzina, k'o sirina ...
u visinu, po dubini ... kroz svu Vecnost.
Duse mrtvih tuda lete, siri im se perspektiva ...
Sva proslost, svog svemira, k'o na filmu.
Smrt je postojanje.
Svet je mrtvih u proslosti, u proteklom!
Kroz sadasnjost, vreme tece ... tu je zivot ... i trag proslosti ... i buducnost sto nas vreba, cheka...
... A i to, buduce, sta je? Neizvesnost ili postojeca sudbina?
Da li je tako? Ma ... ne verujem
...Asocijacija i poruka, marketing...Dogadjaj i vest...to je nas svet...
I stvarno...I na ulici,i na TV-u, svuda oko nas, svaki dogadjaj i svaka pojava - ima po nekoliko asocijacija.
A nekad , nekoliko slika - a najbolje su iz zivota- postanu neka nova slika ...nova asocijacija...
Tako je nastala ova prica......
Jedan "izuzetan" dogadjaj sa ulice ,(" iz nase mutne svakodnevice"), a , sire posmatrano ,("izuzetno") ruzan obicaj nekih nasih muskaraca, ("i kao takav, problem cele zajednice") , podsetio me je , na jedan zapusten WC iz neke ("krajputaske") kafancuge , na stih
Bese to davno,davno ... kad' je Ludi Raka prozvan Raka sa Novaka ...
Tada, dok je Tito jos bio ziv i u Cepelinu je radio matine ... Stari Merkator bio je jedini Merkator ... a tamo ... u geometriji Novog Beograda, tu u komsiluku, u jednoj od cetvorospratnica, na drugom spratu, na petom ulazu ... zivela je zlatokosa lepotica, koju su od miloste - svi u Kraju - zvali Seksika. Takav saljiv nadimak - koji je ona prezirala - nadenula joj je Ekipa iz kraja, chopor mladih muzjaka-srednjoskolaca, drustvance kome je glavna preokupacija bilo bezati, gluvariti, blavorisati ... po kraju, u gradu
„Ko to zvizdi ispod prozora?
Ja zvizdim!
Idem ulicom i zvizdim ...
Zovem drugove!"
Moj sin imao je cetrnaest i po, kada sam, oko dva, iznenada pozvan. Zvao je skolski psiholog : klinac je bio sam u kuci, nije bilo coca-cole ... Trazio je kiselu, a nasao flasu vina...Popio je malo, dopalo mu se, vino je bilo slatko ... popio je celu flasu, pa otisao u skolu ...
Doneli su ga sa fizickog ... nastavnica ga je provalila kako leluja ... Doveli ga kod psihologa, dosao pedagog, policajac, razredna ... Dosla supruga, dos'o
Svi u napad! U borbu! Do pobede ... eee...
Igra, finale, zlatne medalje, svira nasa himna, sav narod slavi ... tad ' i meni srce zaigra!
Bravo! Tako treba...braniti boje otadzbine!
Al' polako ... stvarno ... sta je to otadzbina?
Grb, himna, zastava, rodna gruda, rodoljubiva poezija?
Nadahnuce?
...Hm...ja mogu biti naduhnut, ali - ... stvari definisem na svoj nacin. Narocito dok pisem: izdvojim nesto, odredim mu granice, posmatram mu untrasnjost, svedem ga na sustinu ... pa ga takvog upotrebim ... Da ispricam pricu ...
Pa ... tako cu
"Ova pricu napisao sam u januaru 2006.godine. A pricica kao da je za beogradsku "Politiku"- za rubriku "Medu Nama"
Pocetkom proleca, ministar je na TV-u, u medijima, smisljeno i sracunato, u nekoliko nastupa ,najavljivao mikrokredite - hipotekarne kredite sa kamatom od 1% za nezaposlene, za osnivanje firmi - izasao je konkurs, a ja sam ulozio stan i podneo prijavu Sluzbi (Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje ), da osnujem firmu i zaposlim samo sebe - kao jednog, jedinog zaposlenog. Posle dvogodisnje nezaposlenosti, niza konkursa i prijava, dobio sam novu sansu:
“Bicete
Ova prica je samo za vase oci. Mukom svojom sam je ispisao pa ne zelim da dzabe leti okolo: kritikujte me, hvalite me ... nemojte me zaliti. Veliku Rodu sjebao je Brat. Bez imena i prezimena. Smeh je lek, a ova prica - psovka, ali i pohvala. Ajd ... u zdravlje
JA I MOJA DRZAVA
Dugogodisnja TV-radnica, snimila je intiman odnos. Radi emitovanja. Odlicno! Nekad treba videti, cega ima ispod gaca ...
Imao sam i ja intiman odnos. Sa mojom Drzavom. I nije me blam. Sve cu da ispricam ...
Radio sam ja nekad ... posmatrao, smisljao, pravio, pa davao