2012-09-06 18:39:37
Gost autor| Ljubav| Obrazovanje| Porodica| Život

Lazar - umetnik sa autizmom

natasavb RSS / 06.09.2012. u 19:39

Čitam jutros neki članak o autizmu u kome kažu kako postoje i osobe sa autizmom koje imaju veoma nizak IQ, a koje su neverbalne. To nije prvi put da pročitam ili čujem tako nešto.
Eh, te predrasude, i ta ljudska osobina da sve procenjujemo po nekim svojim, unapred zadatim, a često nebitnim merilima.
Ne, ne razlikujem se ni ja od drugih, i verovatno bih isto to mislila da ne poznajem jednog Lazara, umetnika sa autizmom, kako je sam želeo da ga predstavim.
Kada ga je Dragana, njegova mama, pitala za dozvolu da objavim njegovu priču na blogu, rekao je da mogu, ali da kažem da on ima autizam.
Pitala ga je zašto mu je to važno i dobila sledeći odgovor:
" Želim da se zna da i mi sa autizmom možemo da mislimo i da za mene nema granica."
Ali, da krenem od početka...

 

Pretpostavljam, ma ne, sigurna sam, da većina roditelja misli da je najlepša stvar koja im se desila u životu, roditeljstvo.
Kada dobiješ dete misliš da ga voliš toliko mnogo da ne može više od toga. Onda, kako dete raste, kako se upoznajte, otkrivate neki novi svet zajedno, shvataš da je ta ljubav svakim danom sve veća. Kako raste ljubav, tako sa njom ide i nešto što nije baš lepo, ali je neizbežno, a to su brige.

 

Juče, u subotu, oko 14 h, na uglu Bulevara Kralja Aleksandra i Branka Krsmanovića je nestala Tina Zečević. Ona je devojka sa autizmom i roditelji bezuspešno pokušavaju da je nađu. Policija neće da je traži dok ne prođe 48 sati od nestanka. Gore je njena starija slika. Sada je deblja i ima roze majcu. Telefoni njene majke, Jasne Zečević su 28 36 500 i 063 702 92 02.

24814413842587025881715.jpg 

 
2010-12-27 14:58:31
Ljubav| Muzika| Umetnost| Zabava| Život

"Ja to jednostavno volim"

natasavb RSS / 27.12.2010. u 15:58

Sve je počelo slučajno, kako to uglavnom biva sa većinom bitnih stvari.

Pre desetak godina, kao mlada nastavnica istorije, ali i neko ko je završio nižu i srednju muzičku školu, Ksenija MIrković se  prihvatila  vođenja hora i pripreme predstave  u OŠ " Ljuba Nenadović" u Žarkovu. Na sreću dece sa teškoćama u razvoju, a pogotove one sa autizmom, predstavu je videla tadašnja direktora OŠ „Antun Skala“ (škola za decu sa teškoćama u razvoju) Jasmina Jovanović i oduševljena onim što je Ksenija  uradila, pitala je da li bi pokušala nešto slično da napravi u njihovoj školi. Kako nikada nije radila sa decom sa teškoćama, bila je zabrinuta da li će umeti tako nešto, ali je odlučila da pokuša.

 
2010-04-18 22:45:40
Gost autor| Porodica| Roditeljstvo| Život

Dobro došli u Holandiju

natasavb RSS / 18.04.2010. u 23:45

Danas sam na facebook-u , na zidu grupe Inicijativa za inkluziju VelkiMali pročitala divan tekst i  želim da ga podelim sa vama.

Mislim da će značiti  onima koji su otputovali u Holandiju, a nadam se da će biti zanimljiv i ovima koji su bili ili planiraju da  putuju u Italiju. :)

 

Emily Perl Kingsley je spisateljica i članica tima koji je radio dečiju emisiju Sesame Street, majka Džejsona, mladića sa Down sindromom i zastupnica prava dece i odraslih sa invaliditetom.

 
2011-03-30 07:04:54
Film| Gost autor

Još jedna godina

natasavb RSS / 30.03.2011. u 08:04

 

Gost autor: Rejlem

 

Došao je i skoro prošao još jedan mart, konačno je i sinulo sunce napolju. Ne znam kako vama, ali meni u proseku zima ne prija. Vezan sam vikendom pretežno za ovaj prokleti grad. Zabavimo se ponekad klizanjem i kuglanjem sa klincima, za neki izlazak u pozorište opet teško nalazimo vremena, o redovnom obilasku bioskopa i da ne pričam – šta kog vraga i da obilazim, 2 šoping mola sa multipleksima...I da je sve drugo bilo u ovoj zemlji fenomenalno u poslednjih 10 godina, ubistvo bioskopa u Beogradu nikad ne bih mogao da svarim i oprostim. A kad na to dodamo sve drugo iz vlastodržačkog repertoara, pa još zimu koja nikako da se završi, pa rad za platu koja debelo kasni i pitanje je kada i da li će doći, umlaćenost svake večeri po povratku sa posla, i tako svaki prokleti radni dan, sve isto, nepromenjeno, perspektive nigde...

Čini mi se da je zbog toga FEST u poslednjih par godina počeo više da mi znači. Kao neko prisećanje da u mraku bioskopske sale može da se pogleda i nešto smisleno, a ne samo holivudsko djubre, ali i kao najava kraja te yebene zime. Na nekoliko večeri svake godine nam se pruža prilika da budemo negde drugde, i da se setimo nekih drugačijih vremena, kada je sve oko nas imalo mnogo više smisla.

Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, kada nismo mnogo šarali sa izborom filmova koje ćemo pogledati, već smo se opredelili za proverene autore i stvari koje su nam se učinile zanimljivim, i za FEST 2011 smo izabrali pretežno mejnstrim, ziherašku varijantu. Nije bilo toliko uspešno kao prošle godine, ali je surova stvarnost koju smo videli u subotu, 5. marta popodne na platnu velike sale SC potrla sve eventualne manjkavosti prethodna tri filma. Hajmo redom.

 
2011-12-01 09:05:30
Društvo| Ljubav| Umetnost

Petar Pan

natasavb RSS / 01.12.2011. u 10:05

Kada sam dovela Aleksu na njegovu prvu probu, na kojoj je već bilo više od desetoro dece i čula od nje: "Ti sad idi i dođi po njega za dva sata.", bez obzira što je to Ksenija i što znam da ona sve može :), nisam mogla da se suzdržim i ne pitam je li sigurna i treba li joj pomoć. Samo me je pogledala na šta sam rekla, dobro, dobro, već sam otišla.
 Naredna dva meseca, svake nedelje ujutro, Aleksa je jedva čekao da ide kod Ksenije i da bude glumac, kako je sam sebe prozvao. :)

 

Ne, danas vam neću pričati o nasušnoj potrebi za inkluzijom (Nikola je u subotu, na Jazu, u vodi, prišao maloj skupini dečaka sa svojim neodoljivim osmehom, svojim glasanjem zi, zi, zi vrteći desnom rukom....ono kao "evo i mene"...na šta je jedan od dečaka konspirativno okupio ostale i rekao im: "Pogledajte ovoga.... ovo je neki ludak.", okrenuli mu leđa.... otišli.... ostao je sam... i ne, nisu ti dečaci krivi ni za šta. Oni samo nisu imali priliku upoznati nekog ko nije kao svi oni...

 Skoro je napisala moja draga Nikolina i rasplakala me.

 

Da, končno počinje da se primenjuje i taj deo "Zakona o obrazovanju", deo koji se odnosi na inkluziju.
Od 1. aprila 2010. godine SVA deca imaju pravo da se upišu u redovnu školu, kao i u pripremne predškolske ustanove.
Ovih dana sam čitala taj zakon i pokušavala da nađem odgovore na neka pitanja, pa sam htela to da podelim sa vama.
Donet je krovni zakon (izglasan u skupštini 31. avgusta,a stupio na snagu u septembru 2009.godine.) Podakta vezana za njega još nisu doneta, ali se radi na tome.Lično mislim

 
2012-05-16 07:03:04
Literatura| Život

Hoćemo li sad nešto veselo?

natasavb RSS / 16.05.2012. u 08:03

- A sjećaš se ti Olega?

- Olega? Ne. Ko to beše?

- Ma znala si ga sigurno. Visok, crn, onako baš zgodan. Bio jedan od najboljih studenata na mašincu. Trenirao tenis, osvajao i neke medalje u skijanju. Pola djevojaka sa mašinca se ložilo na njega.

- Znači, čak njih dvadeset? - začikavala ga je, misleći da sledi još jedna priča o nekom od njegovih giga mega uspešnih drugara, koji su uspeli da iz balkanskog pakla pobegnu u raj zvani Amerika.

- Samo ti zezaj, a znaš i sama da bi ti bilo bolje da si upisala mašinac nego što si se zamajavala

 

natasavb

natasavb
Datum rоđenja:  06.07.1972 Pol:  Ženski Član od:  08.10.2008 VIP izbora:  111 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana