Šta nije uredu sa mojim detetom?
Počela sam da se pitam negde oko njegovog drugog rođendana.Ne znam kada se to tačno desilo i jedno vreme sam stalno razmišljala (i to sa osećajem krivice), da li sam mogla da primetim ranije.
... Aleksandra, Jovana, Igor, Nikola, Ognjen, Ognjen,Đorđe, Nemanja, Lazar, Danilo, Aleksa, Tahir, Nikola, Stefan, Marko, Aleksa...
Danas na Svetski dan osoba sa autizmom će ih se svi setititi i biće pune novine i tv emisije priča o njima.Oni sa autizmom žive i ostala 364 dana.
Odavno želim da pišem o jednoj za mene jako važnoj temi, a to je inkluzija. Htela sam da pišem o tome kako to izgleda kod nas, a kako u nekim evropskim zemljama i u SAD, kao i koje su prednosti, a i na koje teskoće se može sve naići. Međutim, dve stvari su me navele na to da pišem o drugim stvarima vezanim za inkluziju.
Prva je proleće, koje i ako volim, budi u meni sećanja na neke teške stvari, a koje su se nekako uvek dešavale u ovo doba godine.
U proleće smo krenuli kod psihologa i logopeda
Моје гост је опет дивни дечак Лазар - уметник са аутизмом, како је сам желео да га представим када је први пут дозволио да обjaвим оно што је написао.
Сви око мене причају, плачу, ретко се смеју а ја вриштим јер не могу ни глас да пустим.
"Zovi me ćupom, al' me ne razbij", imala je običaj reći moja pokojna baka.
Da, moja najveća želja u životu jeste da pronađu lek za autizam. Autizam je stanje, a ne bolest, ali se ja ipak nadam da će jednog dana pronaći lek koji će ljudima koji žive sa autizmom da olakša to stanje. Sigurna sam da bi mnogi od njih, kada bi mogli, rekli da žele isto.
Zašto o ovom pišem? Pa, pre neki dan sam na FB okačila vest o tome kako je možda pronađen lek za autizam. Jedna prijateljica, čiji sin takođe ima autizam, na to je rekla da joj je dosta eksperimenata sa našom decom I da misli da je sasvim u redu što su oni takvi kakvi jesu – posebni.