Slikam te u mislima.
Jedna reč tvoja, i vesela sam. Navučena. Poslušna.
Svaki put kada mi se obratiš, pomeraš granice. Tako si siguran i smeo, mio i nežan. Senzualan.
Govoriš skromno, kao da čuvaš reči za nekog drugog.
Komunikacijo moja srećna, nisam ti zahvalna!
Pomalo se brinem zbog tišine.
Tražim te
’’Mene ne interesuju prolazne stvari.
Kuće, kojekakvi dvorovi kao u lošoj montaži.
Hoću večnost. Vidljivost i opipljivost.
Mozak lobotomiran.
Namontiran hladan osmeh jedino sredstvo komunikacije.
Ja razmišljam i smišljam naglas, dok mnogi drugi koriste male sive ćelije da bi sve svarili u sebi. Kao da ih niko neće shvatiti. Kao da ih