Marko Terencije Varon, veliki rimski naučnik koji je živeo u drugom i prvom veku stare ere, bio je prvi koji se za datiranje proteklih događaja koristio datumima pomračenja Sunca i Meseca. Nakon njega ova praksa je postala uobičajena kad god drugih podataka o datumu nekog događaja nije bilo, a spominjalo se neko pomračenje i astronomija je u tom smislu dala važan doprinos istorijskoj nauci. Ovaj metod utvrđivanja datuma dobio je naročiti značaj i snagu pouzdanog argumenta posebno nakon Njutnovog otkrića zakona opšte gravitacije kada je napravljen matematički model kretanja Meseca. Jer taj model je omogućio da se veoma precizno odrede momenti pomračenja i mesta iz kojih se ona vide za mnogo vekova unapred i unazad. Mi tako danas možemo da utvrdimo tačan datum sklapanja primirja u jednoj bitki između Liđana i Međana od pre dve i po hiljade godina jer je ono zaključeno u trenucima panike dve vojske zbog iznenadnog pomračenja Sunca. (bilo je to čuveno Talesovo pomračenje od 28.5.585. stare ere)
Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
Još pre nekoliko meseci stiglo ovo pitanje jednog čitaoca Astronomskog magazina:
„Vi ste ovde Stručnjaci a ja imam jedno pitanje u vezi Brzine Svetlosti. Na primer jedna zvezda je od nas udaljena 1 svetlosnu godinu. Ako bi Ajnštajn putovao svemirskim brodom koji leti brzinom svetlosti za koliko bi vremena stigao (merenom njegovim brodskim časovnikom) tamo i nazad ovamo da nam kaže je li plava ili žuta zvezda?"
Odgovor ne zahteva veliku stručnost kako to misli čitalac, ali pitanje izaziva neka interesantna razmišljanja, pa sam ga ostavio da o njemu u zgodnoj prilici porazgovaram sa prof. Mrđom. Baš zbog traženja takve prilike i kasni odgovor čitaocu.
Ali pre odgovora moram reda radi, jer su u pitanju dobro poznate činjenice, dati nekoliko napomena:
- Najveća moguća brzina u svemiru iznosi 299 792 458 metara u sekundi. U fizici se ona označava slovom „c". Tom, c brzinom, kreće se svetlost u vakuumu i često tu brzinu nazivamo svetlosnom brzinom.
Može biti da su neki vredni vanzemaljci izostavljeni iz galerije, ali u tome nema nikakve zle namere. Jednostavno, ne može čovek sve da ih popiše.
Jubba The Hutt
[Jedan od najozloglašenijih gospodara zla u vise galaksija. Javlja se u drugom i trećem filmu serije Zvezdanih ratova]
Vođa jedne od najvećih kriminalnih organizacija u svemiru Jubba je postao kada je imao oko 600 godina. Od tada se njegovo ozloglašeno carstvo bavilo svim mogućim nelegalnim poslovima: od prodaje roblja, preko krijumčarenja pa do ubistava po narudžbini. Ubila ga je princeza Lea, kada je zajedno sa svojim bratom, Luk Skywalkerom oslobađala Han Soloa, simpatičnog krijumčara koji se zamerio Jubbi.
Palpatine
[Lik iz serije filmova Zvezdani ratovi]
DANAS SAM IZAŠAO NAPOLJE. Nigde nikog nije bilo i samo bi povremeno, jako retko projurio koji auto. Policijski je čas pa na ulicu izlazi samo onaj ko ima posebnu dozvolu i onaj ko voli da krši propise o ograničenom kretanju u vreme pandemije virusa korona. Mene bi bilo sramota da prekršim taj propis i zato sam izašao samo na terasu.
Čuo sam kroz prozor gugutku i taj njen glas me je izvukao iz sobe. Pa to je fantastično, otkrio sam da u spoljnjem svetu postoje ptice. Uzeo sam fotoaparat i malo ih slikao.
Nastavak priče o tome zašto smo tako uspešni
(Fejsbuk je najlogičniji način da nešto saopštite drugu do sebe - srpska poslovica)
Ceo svet se povezuje i svi utiču na sve. Svaki glas se broji, na ovaj ili onaj način. Ako ne drugačije ono tako što komunicirajući sa prijateljima utičemo na javno mnjenje. Jednog dana će se sve važne odluke donositi u skladu sa globalnim mnjenjem. To
Na današnji dan, 3. novembra 1957. u svemir je poleteo prvi živi sisar, keruša Lajka. Bio je to velik korak na putu osvajanja svemira i tragičan kraj života jednog divnog psa. Danas bi takav događaj naišao na osudu čitave svetske javnosti, ali u ono vreme zahuktale trke u osvajanju svemira, prošao je gotovo nezapaženo.
Učim sat. Ali prvo da kažem nešto.
Već neko vreme verujem da ovaj svet nije realan, a dokazi za takav moj stav samo se roje. Poslednji u nizu je Eplov sat koji sam dobio prošlog meseca od svoje porodice. Paa, neke funkcije tog sata su zaista sasvim nemoguće. Molim vas lepo, sat da meri moj puls, koliko kalorija sam potrošio, da prima poruke... U toj kutijici? Ta to je smešno i pomisliti.
Postoji set nekih programa koje možete da dodate po želji, a taj set se zove, pazite sad: «komplikacije». Komplikacije! Tako nešto blesavo postoji samo u snovima. Komplikacije! «Instaliraću neke komplikacije da mi bude jednostavnije». Svašta!
Zato ja mislim da sve to nije realno i da takav uređaj još nije izmišljen. Uostalom nema ga ni u Zvezdanim stazama. Ne-re-al-no! Osećam se kao moj deda Živko koji se našao u čudu kad je prvi put video mali tranzistorski radio aparat na baterije. Bio je potpuno sluđen. Zamišljeno je išao kroz kuću i mrmljao podignutih obrva: «Ajde razumem radio, on se bar u zid uključi, a ovo čak i nema žice. A ipak svira». I štagod da smo mu govorili on je samo mrmljao: «Razumem ja šta ti govoriš, ali nije mi jasno kako? KAKO!?