Молим вас за мало пажње:
са твитер налога: @DraganGulic, regionalni put Negotin-Zaječar, autor fotografije Milija Dragić
Gost autor: alselone
Postoje fotografije koje samo posle jednog pogleda nosimo sa sobom čitav život. Nikada zaista ne nestanu, samo se sakriju u dubljim nivoima svesti i podsvesti te nam se vrate kada one to žele, u snovima, dok čekamo na semaforu, dok se kupamo, dok ljuljamo dete na ljuljašci...
To su fotografije koje pokazuju svu surovost sveta u kom živimo, a na drugom nivou i svu surovost bivanja čovekom, svu surovost života. Ovo je svet koji smo mi napravili.
Neka ti je laka zemlja, anđele mali, mali borcu i tragaču za srećnim životom.
Сасвим сам сигуран да никад нећу научити да летим. Не, не као што се може претпоставити - чврсто верујем да ћу једног дана, АБД*, возити неку једрилицу или нешто слично - него нећу научити да летим као што лете птице. Просто, то искуство ми није дато, није ми омогућено. Нећу, такође, никад искусити како је то кад ти читав
Преносим текст Бојане Маљевић:
"Strah je bio jedina strast mog života." (Hobs)
PRETNJA OPEROM
U ovom moru užasa, kojem smo izloženi svakoga dana, setila sam se jednog simpatičnog momenta koji se dogodio u emisiji "Utisak Nedelje", pre mnogo godina. Jedan od gostiju Olje Bećković bio je i Željko Mitrović, vlasnik TV Pink. Tema su, svakako, bili mediji. U nekom trenutku diskutovalo se o programu i estetici TV Pink, pa