Image01211.jpg

 +YOUTUBE SNIMAK

Uprkos svim elementarnim nepogodama i preprekama u 18.30 stižem iz Beograda preko Male Krsne u Pančevo na promociju Peščanik FM10.

Na ulazu desetak policajaca, što u civilu što u uniformi. Vidim, biće možda frke. Vidim takođe, grupe ljudi unutra i spolja, čekaju da uđu. Nigde prepoznatljivih Naših i njihovih, nema na prvu nepristojinih ljudi - sve neki fini svet. Panično ulazim u salu i zauzimam prvo mesto u prvom redu prvi put u životu. Uvek sedim negde po sredini, al' računam - slikaću mobilnim telefonom, valja da budem blizu.

Posle 15 minuta, sala Studentskog u Pančevu puna do poslednjeg mesta. Ljudi stoje na balkonu i tamo gde je za stajanje bilo mesta. Puno. Muzika za đuskanje, svi se smeše, sevaju blicevi, kamere, novinari. Graja prestaje u trenutku kad ulaze Ceca 1, Biljana, Milutin Petrović i gospodin - domaćin, čije ime nisam zapamtio i kome se ovom prilikom izvinjavam (ja sam ipak bloger, nisam novinar). Za njima, nekako skromno, ide Srđa Popović koji odbija da se popne na scenu već improvizuje svoje sedište i seda na neku, usput pronađenu stolicu u publici. Promocija kreće. Ceca 2 već piše nešto iz prikrajka.

Okrećem se, u neverici, da pogledam kako se ljudi ponašaju i ima li sumnjivih. Nema. Kažem vam - sve neki fini svet. Iza mene ceo red žene, iza njih petorica momaka, iza njih dva bračna para i starija gospođa. Na balkonu mladići i devojke. Tu pored stoje neki u odelima i žutim džemperima na romboide, ozbiljni ljudi. Pored njih baka i deka sa drugaricom, i tako redom. Divno, mislim. Konačno će promocija (posle odvratnih iskustava u Aranđelovcu i Futogu) proći bez incidenata.

 
2008-07-12 00:13:34

Pismo apologetima

ceda_urosevic RSS / 12.07.2008. u 01:13

poruka lične prirode, nevezana za tekst koji sledi:

***hvala Dejanu Restaku, Stevanu, Miši, Supermodu i svima koji su učestvovali u neverending avanturi promene moje šifre i omogućavanju mog pristupa blogu. Bezbroj je problema bilo na ovom mestu za ove dve godine koliko sam registrovan (da, danas je moj drugi rođendan na blogu), dok su ti neki nevidljivi ljudi kliktali do beskraja kako bi rešili i najbezazleniji problem ili primedbu ponekad razmaženih blogera, uključivši i mene. Drugari, hvala vam.***

Koji je to trenutak kada sve postane nenormalno?1976589337485eea5c83e07763996794.jpg

Ovaj. Posle ovoga ništa više nije iznenađujuće.

 

 

 

 

 

 

 

 

y185176487389300170_3.jpgKada predsednik jedne zemlje u košulji kratkih rukava i znojavog čela poseti svog koalicionog partnera, inače prijatelja ubijenog ratnog zločinca i ubice, kada sa njim sedne za astal i uz pečenje i špricer uspaljeno posmatra dvojicu kickboksera kako ubijaju Boga jedan u drugom, zatim kad se, tako dignutog adrenalina rashlade uz hitove Seke Aleksić - live - te zapevaju i zaigraju u sred neke selendre pod šatorom - to se, između ostalog, zove promocija neukusa. Mogao bih da ređam do beskraja šta je to sve još - relativizacija i abolicija najrazličitijih neprihvatljivih društvenih ponašanja, kršenje elementarnih vrednosti koje je promovisao u kampanji za predsednika, pa onda koje je promovisao na parlamentarnim izborima...

 

image.php?sl_id=2442

Srbija - katastrofa jedne politike

 

U studiju: Biljana Srbljanović, Svetozar Cvetković, Milan St. Protić, Ivo Josipović, Drago Roksandić

 

sagovornici: Mirjana Karanović, Vuk Drašković, Staša Zajović, Svetlana Lukić, Lila Radonjić, Ivan Andrić, Nenad Prokić, Srbijanka i Mila Turajlić, Andreja Premate, Simon Simonović.

 
2008-03-26 05:22:15

GOVOR O RASI: BARAK OBAMA

ceda_urosevic RSS / 26.03.2008. u 06:22
 
2008-05-29 12:19:01

Nacionalno osvešćeno pomirenje

ceda_urosevic RSS / 29.05.2008. u 13:19

Morao sam da sačekam nekoliko dana, da se slegnu utisci posle ove izjave predsednika republike Srbije, Borisa Tadića:

"Moj posao je da napravimo nacionalno pomirenje u Srbiji, da se političke snage devedesetih i političke snage koje su vodile Srbiju nakon 2000. godine objedine oko zajedničkih ciljeva, da umirimo stanovništvo, tenzije i nesporazume, da teške reči padnu u zaborav i da pokušamo da u sledeću deceniju uđemo kao stabilna i prosperitetna zemlja."

Slušam i čitam svih ovih dana kako je to pragmatičan, racionalan politički stav, kako bi trebalo da Predsednika na ovu izjavu "stalno podsećamo" (Antonić, Utisak nedelje), kako tako treba i kako su tako građani odabrali i od SPS-a napravili legitimnog partnera nekakve buduće vlasti, daj da zaboravimo 90e, daj da zaboravimo sve, daj da se nacionalno pomirimo i daj da rodimo novu nakaznu, ali pomirenu Srbiju, svi zajedno.

Zašto nam ovo nije rekao u toku kampanje? Da bar znaju ljudi za šta glasaju. Sada, jedino mogu znati za šta su glasali. Ovako je ispalo da je samo Dr Vojislav još pre 11. maja imao ideju da se objedini sa "snagama mraka 90ih" (kako su nas svakodnevno, a brižljivo, opominjali svi redom iz NDS-a  tokom predizborne kampanje), te da bi bilo pragmatično, racionalno i rodoljubivo da udelimo svoj glas koaliciji okupljenoj oko Borisa Tadića, kako nam se snage 90ih ne bi vratile.

 

film_plakat.jpgPišem ovo danas, jer kad pomislim na ovaj dan 2003. godine pomislim na to koliko je sve moglo da bude drugačije. Koliko bih danas, da Zorana nisu ubili, razmišljao drugačije o svojoj budućnosti. Koliko bi Srbija drugačije izgledala. Koliko bi nam bilo bolje. Za tačno dve nedelje, u sredu 12. marta, navršiće se 5 godina od ubistva dr Zorana Đinđića i pokušaja ubistva evropske Srbije koja se trenutno nalazi krvava i raskomadana (doduše u novim patikama) u jednoj neimenovanoj ruskoj klinici. Pacijent je van životne opasnosti, ali je njegovo stanje i dalje nestabilno.

Za ovih 5 godina, nismo uradili ništa. Od nas nisu ništa ni tražili sem da budemo glupi, gluvi i slepi pored očiju. Ponižavani smo, ugnjetavani, prevareni, pljunuli su nam u lice i ubice i inspiratori svojim izjavama i postupcima. O ubistvu ne znamo ništa. Međutim, postoji grupa divnih ljudi se trudi da to ispravi.

Grupa, kojoj ja aplaudiram i kojoj se divim se zove (moj naziv) «Peščanikov tim za otkrivanje istine o ubistvu Zorana Đinđića». Hvala vam ljudi.

Ta grupa nas zove da joj pomognemo. Koliko možemo i ako možemo. Ja kažem da moramo da im pomognemo. Da treba da im pomognemo, ako smo ljudi. Da treba da se odreknemo paklice cigareta ili jednog evra koji bismo potrošili na ko zna šta. Ja se jedino pouzdam u njih.

Ja čekam taj film i nudim svoje vreme i šta god zatreba da se taj film snimi. Meni je taj film potreban. Meni je potrebna ta istina koju kriju od nas. Meni je to važno.

 

Kalemegdan.jpgSvi znamo da 11. maja i građanke i građani Beograda biraju odbornice/ike za Skupštinu grada, opredeljujući se za liste koje su predložile političke stranke. Za one koji ne znaju, a voleli bi da saznaju, napisao sam ispod sve ono što bi moglo (i trebalo) da pomogne u razumevanju nadležnosti gradskih vlasti i buduće/g Gradonačelnice/ika Beograda.

11. maja, biraćemo ukupno 110 odbornica i odbornika koji će dobiti svoje mesto u Skupštini grada, koja je, po zakonu o glavnom gradu, najviši organ grada Beograda koji vrši osnovne funkcije lokalne vlasti utvrđene Ustavom, zakonom i Statutom grada.

Eto ja, na primer, pojma nisam imao koje su zapravo ingerencije Grada, Gradonačelnice/ika, Skupštine grada ili Gradskog veća po novom Zakonu o Glavnom gradu. Verovatno i među vama ima onih koji bi na testu iz poznavanja ove materije sigurno pali. Vreme je za promene, vreme je i za promenu našeg znanja o gradu u kome živimo.

Nije me mrzelo, pročitao sam dva zakona, pretražio brojne internet strane i napisao blog.

Pred vama je moj mali doprinos - kratki vodič kroz osnovne podatke o Beogradu, regulativu Grada Beograda, njegove institucije, načine neposrednog učešća građanki i građana Beograda u ostvarivanju lokalne samouprave i hronologiju dosadašnjih Gradonačelnica/ika Beograda. Na samom kraju, tu su i linkovi ka, do sada prihvaćenim, izbornim listama za odbornice/ike na predstojećim izborima.

 
 

Djindjic%20%20finalno%20za%20%20copy1.JPG

Politička pozadina atentata na premijera Srbije dr Zorana Đinđića, čini se, ovih dana opet dobija na sve većem značaju. Pričom o uticajima medijske kampanje koja je Đinđića za života (ali i posle smrti) satanizovala proizvodnjom laži i koja je, bez sumnje, učestvovala u kreiranju atmosfere koja je, na kraju, rezultirala atentatom niko sem časnih izuzetaka nije bavio. To su radili i danas rade oni ljudi, najbliži saradnici ubijenog premijera, ali i njegovi brojni poštovaoci koji nisu dozvolili da se ova strana atentata zataška i zaboravi. Ovih dana je posebno zanimljivo prisustvovati početku još jedne kampanje usmerene direktno protiv Đinđićevih najbližih saradnika, da ne kažem Bebe Popovića (mada nije isključeno da će se i drugi uskoro pomenuti), a po mom shvatanju – i indirektno protiv, pre 5 godina ubijenog Đinđića. Optužbe koje Aleksandar Tijanić, bivši savetnik za medije bivšeg predsednika bivše Jugoslavije, Vojislava Koštunice, stavlja na teret Vladimiru Popoviću i (za sada) NN ministrima vlade Zorana Đinđića, čekale su da prođe 3 godine od vremena kada je bilo logično da budu predočene Specijalnom sudu (u to se vreme Sud bavio ovim pitanjima). Da ne ostane dužan u vezi sa NN ministrima (ipak se radi o ozbiljnim optužbama), Tijanić ih je opisao: «Imate dva bivša ministra koji ne zatvaraju usta o Zoranu Đinđiću gostujući po raznim televizijama. Jedan je nizak, proćelav i žut, a drugi visok, ćelav i crn. Pitam ih zašto onda, ako su bili svesni opasnosti, nisu rekli da ta grupa hoće da ga ubije. Mogli su da kažu: «Nećemo da budemo ministri jer, ti Zorane, nećeš da se štitiš, a mi nećemo da nosimo tvoju krv na rukama!» (ko nije shvatio, radi se o Žarku Koraću i Vladanu Batiću)

Imamo mogućnost da se podsetimo nekih reči, jer rukopisi ne gore. Prvo reči specijalnog tužioca izrečenih u Insajderu, zatim optužbe Aleksandra Tijanića i na kraju nekih reči koje smo, možda zaboravili, a koje su izgovorene pred i nakon atentata.

 

Pa da onda vidimo ko je lud, a ko zbunjen.

 

exercises-de-style.gifObzirom da već danima slušam kako je jedino što nam preostaje da se, postiđeni nedavnim događajima, smejemo sami sebi, što je u našem društvu postao novi mit u koji verujemo (s kojim se ja duboko ne slažem i predlažem drugačije odgovore na pitanje «Šta ćemo sad, posle svega?»), odlučio sam ipak da učestvujem u ovom nastojanju u čemu me je inspirisao Rejmon Keno svojim delom «Stilske vežbe».

Ne mislim da je vreme da se smejemo, već da se uozbiljimo kao građani i da na izborima pokažemo neslaganje sa pogrešnom politikom koja ovo društvo vodi munjevito ka dnu. Ono što ipak, sad i ovde, možemo sebi da priuštimo jeste da se smejemo našim omiljenim likovima iz vrha vlasti i javnog života, njihovim saopštenjima, koja nisu smešna već ozbiljno zabrinjavajuća po našu budućnost.

Ja sam to uradio ovako.

Modifikovao sam ugao posmatranja i napravio od vesti sa ličnog web sajta našeg premijera, našeg voljenog premijera, sprdnju, što ona suštinski već jeste. To sam učinio naizmeničnim ubacivanjem dve proste rečenice u osnovni tekst. Ovo je link stvarne vesti koju bi trebalo prvo pročitati (mada je znate napamet), a zatim pročitajte novu - mnogo zabavniju. Predlažem da ovo uradite sa bilo kojom izjavom Vama omiljenog «predstavnika građana» ili sa bilo kojim člankom iz novina.

 

ceda_urosevic

ceda_urosevic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  12.07.2006 VIP izbora:  31 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana