2009-02-05 09:23:29

Sreća

choshak RSS / 05.02.2009. u 10:23

Koliko smo zaista svesni onih malih zadovoljstava, svakodnevnih ali retkih prijatnih trenutaka? Gledam ljude oko sebe, svoje prijatelje, bliske prijatelje i pitam se da li zaista njima vreme teče drugačije. Neki od njih su zaposleni, neki nikada nisu ni radili ali nije u tome stvar. Svaki put kad se skupimo povede se priča o tome koliko ko ima sreće u životu. Kao da je to nešto što ti ili daju ili ne daju kad se rodiš, zadenu ili ne zadenu u benkicu, pa šta kome zapadne. (Neka sestra ili babica koja porađa sve naše majke, ima ormarić pun paketića sreće, ali od silnog posla ne može

 
2009-02-05 09:19:19

U stvari

choshak RSS / 05.02.2009. u 10:19

Da li se stvarno ostvaruju one želje koje jako poželimo, one koje dugo želimo i koje nam se čine veće od nas samih? Da li je moguće da ih ponekad toliko jako želimo da previdimo trenutak u kome nam se pruži prilika da ih ostvarimo? Ili se dovoljno naviknemo na to da samo želimo i kada dođe trenutak ispunjenja, mi se uplašimo i pravimo se da ne primećujemo, jer šta ako ipak ne uspe i lepa želja postane ružno i bolno neispunjeno očekivanje koje peče u vrhovima prstiju... Vrhovi prstiju... u stvari sve što sam ikad osetila, svako zadovoljstvo i svaki savršeni trenutak desio se

 
2009-02-04 09:05:45

Buđenje

choshak RSS / 04.02.2009. u 10:05

Malo toga mi je ostalo u sećanju na detinjstvo. Nedeljna jutra i prozor pored kreveta, gugutka koja je svako jutro sletala na krov kuće pored nas, miris čiste posteljine, promenjene prethodnog dana i zrak sunca koji me opominjao da treba da ustanem i krenem na trening, glas iz daleka: «Poooopravljamo kisobraneeeee!» Nikada nisam uspela da uhvatim tačan trenutak buđenja. Da li je to sekund kada postanem svesna mirisa omeksivača koji je moja majka brižljivo stavljala svaki put, ili je to zvuk ulice i komšiluka, ili je zrak sunca koji je tvrdoglavo ulazio kroz prozor, svejedno je. Ležala

 
2009-02-04 08:59:54

Krug

choshak RSS / 04.02.2009. u 09:59

Iskoračila sam lagano u sneg. Svuda oko mene bila je tišina, ona večernja. Stajala sam tako na vrhu stepeništa i čekala. Trenutak mi se odjednom učinio previše dugačak. «Gde je? Šta sad traži?», pomislila sam i nesvesno rukom zagrabila sneg sa ograde. Bio je iznenađujuće hladan, nikada do tada to nisam primetila. Onda sam se setila da sam prestala da nosim rukavice, jer sam u vazduhu osetila miris proleća. Iza mene su se čula vrata kako škripe i njegovi koraci. Okrenula sam se sa grudvom u jednoj ruci spremna da je bacim... i stala. Ovako je sve počelo pre osamnaest godina.

 
2009-02-04 08:56:49

San

choshak RSS / 04.02.2009. u 09:56

Jednog jutra sam se probudila i pomislila kako bi bilo zanimljivo zapisati svaki san kog se sećam posle buđenja, ali ne u svesku, ne na papir. Na postelju. Početi od jastuka redom. Malo po malo, budila bih se pokrivena svojim starim snovima, sanjajući neke nove... U stvari, moj krevet bi bio jedna velika kaligrafija.

 
2009-02-03 09:00:28

Daleko

choshak RSS / 03.02.2009. u 10:00

»E,eee, lako je tebi. Baš te briga...», rekao je kao i svaki put i zapalio cigaretu. Uvek mi to kaže posle mog odgovora na pitanje «Šta ima novo». Neki ćočkovi načeg razgovora ostaju isti. Već deset godina pijemo tu kafu i ćaskamo, sedimo jedno preko puta drugog, sve je isto samo se prostor menja. Dobro poznajem taj pokret paljenja cigarete i prvi dim, pogled sa laganim osmehom i iščekivanja mog odgovora na sitna bockanja i pošalice. Za sekund pomislim kako jednom mozda neću imati želju da odgovorim i kako će tada u stvari prestati da mi bude bitno, da mi bude stalo...u tom

 
2009-02-03 08:57:08

Memljivost života ili prijatelji

choshak RSS / 03.02.2009. u 09:57

Kao da su prošle godine i ništa se nije desilo. Nije me bilo, ne znam gde sam lutala... Ne znam ni šta sam očekivala, ali nešto jesam... Međutim, ništa. Sve je ostalo isto, kao da smo juče sedeli poslednji put. Imala sam osećaj da se na meni hvata paučina, raste lišće I diže se pesak... I opet ništa. Pokušala sam da zaćutim da vidim da li će to išta promeniti i opet ništa. Ustala sam i otišla... niko ništa nije primetio.

 
2009-02-02 10:50:19

Tramvaj

choshak RSS / 02.02.2009. u 11:50

Osam godina sam živela na Novom Beogradu... tamo daleko u blokovima. Dane sam provodila na Savi, zimi sam lutala pustim dugačkim ulicama, noćima sedela dugo kraj velikog prozora i na uličnoj svetiljci posmatrala kapi kiše ili pahulje, tišinu. I onda zvuk tramvaja... Prvi jutarnji me podseća na moju sobu u dedinom stanu, četke umazane od boja i papire rasute po krevetu i podu, dok se prvi zraci svetlosti probijaju kroz uvek spustene roletne. Moji ukočeni prsti koji bi još nešto da nacrtaju a nisu više u stanju, neka zadovoljna praznina u duši, srećna potrošenost. Oni dnevni i česti

 
2009-02-02 10:39:57

Kifla

choshak RSS / 02.02.2009. u 11:39

- Izvolite komšinice.
- Dve kifle.
- Sa susamom, kimom ili prazne?
- Prazne.
- Velike, male?
- Velike.
- Prave ili krive?
- Svejedno.
- Pa nije svejedno komšinice, otkud ja znam da li ćete vi da pravite sendvič ili ne!?
...a ja sam samo želela običnu kiflu za doručak.

 
2009-01-27 09:37:59

Bus

choshak RSS / 27.01.2009. u 10:37

Sedela sam u autobusu, u drugom redu sa leve strane, do prozora. Slušala sam radio. Posle dve stanice, pored mene je sela žena. Krupna žena. Nagnječila me je. Ja istina nisam krupna, čak i premršava za svoje godine. Ugurala se na sedište, ili bolje rečeno ugnezdila, pošto je napravila onaj pokret levo-desno koji prave kokoške u crtanim filmovima, kad sedaju u gnezdo. Vukla je torbe i uzdisala. Verujem da joj je bilo teško.
Sedela sam tako između nje i prozora i gledala kako se smenjuju razmrljane boje na kiši. Bilo mi je toplo.

 

choshak

choshak
Datum rоđenja:  23.03.1975 Pol:  Ženski Član od:  22.01.2009 VIP izbora:  9 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana