U petak, 18. novembra 2011. na oglasnim tablama svih radnih jedinica i redakcija RTS-a osvanuo je „Izveštaj Generalnog direktora zaposlenima u javnom servisu Srbije", pod naslovom „Naša Kuća najbolja, uprkos problemima koji ne potiču iz RTS". U uvodnom delu se slavodobitno maše podacima o rejtinzima gledanosti, da bi se odmah zatim „prešlo na stvar": „...Pretplata, zbog modela naplate i krize, opada iz godine u godinu. Praktično, „rupa" u našim finansijama je izmedju 22 i 25 miliona evra godišnje..."
I naslov „Izveštaja" i uvod, kao i osnovni ton Tijanićevog obraćanja zaposlenima u Javnom medijskom servisu Srbije neodoljivo podsećaju na onaj čuveni orkestar sa „Titanika": svirka teče, dok brod neumoljivo tone.
I dok se većina nas guši u tom nametnutom smradu, manjina oličena u tajkunima i njihovim agentima u civilu - stranačkim vrhuškama režima i tzv. opozicije, uživa u svakojakim miomirisima, počev od rezidencija i jahti, do švedskih stolova i bankarskih računa u poreskim rajevima.
I evo, u četvrtak, 10. novembra 2011. Upravni odbor Javnog medijskog servisa Srbije baviće se stanjem u Radio Beogradu i njegovim (ne)tretmanom u okviru RTS-a. Biće to zaista izuzetna prilika da se objektivno i profesionalno razmotre svi problemi Radio Beograda, počev od lošeg stanja fono-arhive, našeg nacionalnog blaga, pa preko zastarele opreme i studija do potcenjenih kadrova, naročito honoraraca.
U 21h po njujorškom (3h po našem) gradjanski pokret „Occupy Wall street" organizovao je marš solidarnosti sa protestantima u kalifornijskom gradu Ouklend, koji su dan ranije suzavcem, gumenim mecima i š
ok bombama dobili jasnu, brutalnu poruku od blindiranih agenata 1% najbogatijih i najmoćnijih u SAD.Scene policijskog terora neodoljivo podsećaju na kordone u Beogradu tokom antirežimskih protesta 1996/97. godine. Jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada Skota Olsena, veterana iz rata u Iraku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje.
Vlast još uvek nema razuman odgovor na ovaj neposustajući pokret.Osim brutalne sile, koristi se i demagoškim objašnjenjima tipa - buka i nehigijensku uslovi u parkovima gde se demonstranti okupljaju i ostaju ulogoreni u šatorima.
Novinar Dinko Gruhonjić kao šef dopisništva agencije Beta u Novom Sadu, kao predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine i kao stručni saradnik na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu već godinama svojim predanim žurnalističkim angažmanom doslovno živi novinarstvo. I to novinarstvo koje uvažava visoke standarde slobode medija i novinarskog kodeksa. Takođe, u javnoj komunikaciji Dinko Gruhonjić hrabro promoviše demokratske i antifašističke stavove.
Novinar Ljubomir Živkov svojim kolumnama u magazinu "Vreme", „Blicu", kao i britkim komentarima u "Peščaniku" lucidno i satirično ispisuje hroniku (ne)vremena, ili kako bi on rekao "saborne propasti", ne posustajući pred sve nasrtljivijom tabloidizacijom i kretenizacijom medija.
Tokom proteklih 5 meseci u Specijalnom sudu za organizovani kriminal činilo se da je na pomolu konačno otkrivanje imena naručilaca atentata i načinjanje istine o političkoj pozadini ovog pokušaja državnog udara.
Večeras sam imao čast da prisustvujem plenumu studenata Filološkog fakulteta, u slušaonici 34 na prvom spratu. Protesti na ovom fakultetu počeli su ne slučajno baš 6. oktobra. Pošto režim po nepisanom običaju ili ćuti ili demagoški manipuliše, studenti su juče, 17. oktobra, blokirali čitav fakultet.
Da, počelo je. Ma koliko neko cinično ili sarkastično komentarisao broj protestanata na Trgu Nikole Pašića, gde je 15. oktobra 2011. Beograd spasao svoj obraz i buntovni duh pridružujući se svetskom pokretu otpora pohlepi, počelo je.
Jedna od najburnije pozdravljenih govornica, gošća iz Švedske, rekla je suštinsku stvar: novi, slobodni poredak za koji se borimo neće biti piramida moći, već društvena mreža.