Gde će im duša! Kako ćemo ove godine bez Beotrešvizije! Znao sam da je SEKA jaka i da drma ceo svet, ali da će da uzdrma i veliki RTS to nisam mogao ni da sanjam. Pa zar najzabavniji program da nam uskrate dušmani!
Kako da preživimo ovu godinu bez reciklirane scenografije, debilnog scenarija, smotanih voditeja, očajne režije, glupavih pesama i još gorih kostima? Ko će ove godine da nas zasmejava i daje nam materijala za ogovaranje sledećih šest meseci? Zašto dajemo tolike pare za pretplatu kad nisu u stanju da se organizuje još jedna "vizija"?
Mnoge su televizije poklekle pod teretom SEKE, ali mislio sam da je RTS jači od toga. Od učešća su zbog finansijske krize odustali Češka, Mađarska, Crna Gora i Andora, a Litvanci su u minut do dvanaest ipak pronašli sponzore.
Milan Nikolić
...Još jednom o sličnim stvarima
Zašto?
...Zato što me ne mimoilaze
Ne mogu da se pomirim sa tim da određene dileme i dalje postoje. Zašto se u svakodnevnom dokonom nadmudrivanju zaludnih oratora, kao i među nekim važnijim facama koje ćaskaju na nekim važnijim mestima - na Hitlera odgovara Staljinom? Ili obrnuto, mada
Letos su na moj mejl nekoliko puta stigla ova dva pisma.
Pisma su pisana na memorandumu Politike, sa sve zaglavljem i casnim obelezjima casnog lista, ali moje sustinsko nepoznavanje kompjutera me sprecava da vam ih ovde zakacim u originalu. Toliko o mom poznavanju Photo Shopa i generalnoj obucenosti za kompjutersku manipulaciju, koja inace dovodi do ocaja i administraciju ovog bloga.
Svejedno, sta nas briga za slike, kad je rec tu.
Znaci, pismo jedan:
Београд, 05.07.2007.
Поштованa госпођо Србљановић,
Имамо
Pescanik.net ce, najverovatniije vec od sutra biti ponovo dostupan. Menja se domacin domena ili kako se to vec kaze i sve te tehnicke komplikacije traju. Ipak, ovaj slucaj sa sinhronizovanim napadima otvorio je jednu mnogo vazniju temu, koja se vec godinu-dve vuce po partijski opredeljenim medijima. Ta podela na dve Srbije, koju su ustolicili oni koji se pretenciozno podrazumevaju Prvom, a ispred Druge, ranije je stajala na granici podrske LDP-u. Sada, kada LDP postaje razumna partija i ta koja pruza podrsku, stvar se morala jos vise suziti i granica dve Srbije se postavila na Pescaniku. Uz
Budimir Ničić pokušava da na "Slobodno srpskom" razgovara s ovim... ajd', da kažem čovekom, mada je to teško reći, a i to Ničićevo strpljivo razgovaranje (ako pogledate uverićete se) zaista odaje utisak nemogućeg pokušaja da se priča s tim... ne mogu da napišem
Gospodin Bedžet Šalja - direktor Odbora za ljudska prava (nemam želudac da pišem o tome ko je i kako naložio ovog - jeste nekorektna sam - idiota, koji je pri tome fašisoidan i beslovesan - bez ikakve ideje da ona priča o Žutoj kući ima neke veze s mozgom, drzak,
Interpretacija događaja je slobodna i novinar ima pravo na nju, tvrdi Željko Cvijanović, novinar, u Kuriru od 9. 6. 2010.
Malo sam zbunjen. Mislio sam da je pravo novinara da profesionalno, objektivno i istinito izveštava javnost.
Nisam novinar i moguće da ne znam, zato pitam: ako je Cvijanović u pravu i ako novinar ima pravo na interpretaciju, kolika se količina «interpretacije» toleriše i kolika je sloboda interpretativnog odstupanja novinarskog izveštaja o događaju u odnosu na ono što se zaista desilo?
Sudeći po nekim tekstovima, u
Ima li u Srbiji medija koji je u stanju da sazna prave i proveri objavljene elementarne činjenice o saobraćajnoj nesreći u kojoj je teško povredjen ministar policije Dragan Jočić?
Ima li medija koji smatra da je za gradjane važno da saznaju i razumeju kako je moguće da na autoputu, gde je dozvoljeno kretanje od 120km na cas, ovo vozilo
udari u neko nesrecno pseto, prevrne se i poptpuno smrska? Šta o brzini vožnje i bezbednosti govore "tragovi kočenja od
Never make fun of someone who speaks broken English. It means they know another language
U prethodna dva dela ove serijice o izuzetnosti pisao sam o ličnostima - o Marini Abramović i Alanu Tjuringu. O Marini sam govorio sa istinskim oduševljenjem pravog fana, jer ona je najveća živa umetnica performansa na svetu, a drago mi je i što potiče sa naših prostora. Što se Tjuringa
ili:
(proradio b92.fm čerez kojeg su mnogi blogeri/ke dobili prezime "92", čerez kojeg smo svi menjali šifre i čerez kojeg se razvio popriličan dijalog "o svemu i svačemu" na blogu)
Meni se sviđa, (ali to nemojte uzimati za ozbiljno meni se mahom sviđaju sve novotarije sa interneta i na istom), ima mnogo dobre muzike, različitih sadržaja, onoliko koliko sam uspela da razumem koje su mogućnosti