Pošto je evro? Ne znam i ne pratim, mada bih morao jednom mesečno. Moja osiguravajuća kuća radi sa evrima u dinarskoj protivvrednosti.
Malo mi je muka uvek kad se govori o kursu. Naročito odvratnom mi se čini priča o nekavoj "psihološkoj granici". I sada, zamilsite, Narodna banka svojom monetarnom politikom treba da razbija psihološke frustracije nekih medija. Da, medija, jer se ta besmislica prenosi medijima.
"Kada će kurs evra dostići tu psihološku ganicu od...?" Iza tri tačke su bile razne cifre. Sve su dostizane i prestizane, a narod opet i opet zapadao
Godinama unazad mlade ove zemlje svakodnevno zaskaču razni smutljivci skriveni u dubokoj, toploj pozadini nekad političkih, drugi put ratnih frontova, te prosto i neometano produžuju tragediju odrastanja i sazrijevanja jedne, to već slobodno možemo reći, zauvijek izgubljene generacije. Razni Bobani, Radovani, Alije, te njihovi sadašnji nasljednici nisu im ponudli ništa do praznih priča i punih cijevi za neke nove obračune u kojima bi oni opet uživali onanišući tuđim životima
Za sve nas koji smo znali da kritikujemo Grand parade, razne Talk Show emisije tipa "Draga moja, sta si danas kuvala?" i mnogobrojne licencne programe u kojima smo gledali anonimuse zeljne slave i novca, jedna velika televizija pruzice nam iskustvo istinskog prosvetljenja.
Emisija koja ce mnoge od nas nagnati da u dnevnu sobu okacimo poster Sase Popovica (u prirodnoj velicini, naravno), a na fejsbuku se uclanimo u fan grupe vecine reality programa, zove se Trenutak Istine. Imao sam tu nesrecu da deo emisije pogledam na jednoj hrvatskoj televiziji. Nakon tih nekoliko minuta pozeleo
Author: Dr. Davor Džalto
(Selected excerpts)
In this essay I analyze one of the recent critiques of Noam Chomsky’s political thought. I focus particularly on this critique since it repeats the most common arguments and views that can be heard from the anti-Chomskian front of intellectuals. Discussing particular topics and arguments I also address broader questions such as what does it mean to be an intellectual today and what kind of responsibility do we need today in the public as well as academic discourse?
I ništa mi sad nije jasno. Evo, čitam novine i nigde nema vesti o Nataši Bekvalac i onom motociklisti s kapicom za vaterpolo. Pa kakva smo mi to zemlja? Gde mi građani da se informišemo o lepoj Nati? Sve novine bruje kako je neki Mirko Cvetković lupio pesnicom o sto, kako je najbolji Mlađani slalomaš u isto vreme i otpušten i dao otkaz. Pa se kaže da je slabo radio, a i da je hteo sve sam. Na televizijama se ponovo vrti spot s bivšim ministrom kulture i Bajagom o nekom Vladi koji je pao. Znate ono "Šta to pada - pada vlada". Čuli ste. Mislim, čuli ste tu pesmu.
Eto, sad svi kanali počeli kao na Historiju da emituju Kolubarsku bitku. Mislim, ništa mi nije jasno. Ukopali se na Kolubari - pa šta? Kog to interesuje? Umesto da nam daju "play by play" kako su se potukli na dvoru Đani Versaći i Guru domaće latinične muzike, oni nas dave nekim tenkovima i buldožerima koji su ratovali na otvorenom kopu. Kao da je to najvažnija stvar na svetu. Mada me čudi što nisu umeli da ubodu godinu. Kad sam ja učio školu, bilo je 1914, a sad kažu da je u dvehiljaditim. Ništa mi nije jasno.
Pa se spominje neki stiropor. Kažu, stiropor je najbolji za izolaciju, a doskora su pričali kako je Nikola Tesla izmislio struju, a Slobodan Milošević izolaciju. Nisu spominjali stiropor, a sad pričaju kako će baš stiropor da nas uvede u Evropu. Za to vreme mediji ćute o tome kako je vodeći srpski kulturolog i trendseter Jekrem Evrić imao udes kolima. Javnost sumnja da su u to umešane tajne službe.
Dakle, prisluškuju nas kako im se i koliko im se prohte, bez naloga suda, mimo zakona, uprkos Ustavu Srbije!!!
- veličina broja 11 -
Možda danas sebi dopustim da malo budem paranoičan. Samo danas i to, evo, pošteno najavljujem. U svemu ću da vidim simboliku i tvrdiću da je ona tu baš zbog mene. Pre nego živ čovek može da izbroji do deset, ja ću da se obrušim na broj 11.
Ove godine čuveni muzički festival EXIT održaće se po 11. put. Na starom mestu Petrovaradinske tvrđave biće đuske i klike uz posetioce iz celog sveta. Po jedanaesti put.
Još opijeni od pobede velikog Novaka Đokovića nad Rafaelom Nadalom u
U petak, 18. novembra 2011. na oglasnim tablama svih radnih jedinica i redakcija RTS-a osvanuo je „Izveštaj Generalnog direktora zaposlenima u javnom servisu Srbije", pod naslovom „Naša Kuća najbolja, uprkos problemima koji ne potiču iz RTS". U uvodnom delu se slavodobitno maše podacima o rejtinzima gledanosti, da bi se odmah zatim „prešlo na stvar": „...Pretplata, zbog modela naplate i krize, opada iz godine u godinu. Praktično, „rupa" u našim finansijama je izmedju 22 i 25 miliona evra godišnje..."
I naslov „Izveštaja" i uvod, kao i osnovni ton Tijanićevog obraćanja zaposlenima u Javnom medijskom servisu Srbije neodoljivo podsećaju na onaj čuveni orkestar sa „Titanika": svirka teče, dok brod neumoljivo tone.