Neka sećenja na Boljevac...
Čitam blog Aleksandra Stošića,Ponosni što su Boljevčani
Onomad kod blogokoleginice constrictorie na poslednjem blogu o Svratištu obećala sam sebi da ću da bih predupredila svoju zaboravnost, (tzv. mamnezija) svakog 30. u mesecu kad Stefanu pada mesecdan da pošaljem nekoliko porukica na 1019.. da pomognemo Svratištu bar malo. Pa eto.. danas je trideseti, Stefan je veeeeliki dečko, napunio je 9 meseci, a ja nešto mislim da nije loše da i vas , blogodrugare, podsetim na Svratište. Nije što mislim da
Videvši danas blog gospodina Šabića „Građanska inicijativa vs. visoki administrativni kapaciteti“, počeo sam da razmišljam o jednoj ideji, na izgled paradoksalnoj i besmislenoj: kako omogućiti MUP-u da potpuno trivijalno uradi proveru potpisa narodnih inicijativa i peticija. U stvari – da je i ne radi – da svaki potpis bude garantovano validan (i proveren u odnosu na dupliciranje) u trenutku potpisivanja inicijative.
Zdravi cinici (što bi rekla gordanac) će se odmah zapitati zašto gubim vreme na ovo i mislim da je uvesti tako nešto uopšte realno izvodiva stvar – pošto je to ozbiljna subverzija moći državnog aparata i monopola vlasti političkih partija u odnosu na pojedinca, nosioca glasačkog prava. Takvima sa zadovoljstvom priznajem svoju naivnost i nudim misao Viktora Igoa: nema te armije koja će sprečiti ideju čije je vreme došlo. Moram da priznam da sam vrlo radoznao da li je ovo jedna od takvih ideja. You may say I’m a dreamer, reče Lenon u svoje vreme. Ali – kao i kod sličnih ideja na par mojih blogova ranije – nije važno da li ćemo postići nemogući cilj – već i sam put ka njemu je nagrada.
Toliko o sanjarenju – a sada konkretno.
Dragi moji,
secate se one akcije pokrenute na ZS blogu, pre par meseci?
Imam zadovoljstvo da vas obavestim da smo, svi zajedno
uspeli u onome sto smo naumili.
Nije mnogo, ali ruka je pruzena i prihvacena.
Ljudi sa foruma Tuzlarije su pomogli mnogo, mnogo...
Pogledajte. Ovaj tekst je pisala malena:
Ušli smo sa regularno kupljenim kartama na jučerašnju premijeru nagrađivanog filma „Milk" u prepunoj Velikoj dvorani Sava centra, koja je u za tu priliku primila preko 3000 ljudi. Tokom standardnog komešanja koje prethodi svakom početku projekcije, prišli smo prvim redovima i stali sa strane sa vrlo jednostavnim planom, koji je smišljen samo nešto više od desetak minuta pre ulaska u salu. Obezbeđenje nas je uočilo iz daljine i držalo nas na oku. U pitanju je gala događaj bez premca, ispred Sava centra su parkirani skupi automobili i minibusi sa policijom, a u publici su primećene mnoge VIP ličnosti: ministri, šefovi poslaničkih grupa, TV lica... Svetla su zatamnjena, počinju prve scene uzbudljivog filma, a Boris Milićević, predsednik Gej strejt alijanse (GSA), izlazi na binu sa krišom unesenim megafonom. Za njim ide nas dvadesetak, uglavnom prijatelja i aktivista raznih organizacija. Poređali smo se na binu nasuprot publici i projektoru koji nam je išao u oči, bacajući senku na ogromno platno iza nas, a megafon je zakrčao: „Zaustavite projekciju i upalite svetlo"! 3000 ljudi nas je nemo gledalo iz svojih sedišta...
Osim pizze na svakom cosku, velikog izbora vina i vjerojatno kolicine smeca za vrijeme talijanskog strajka, New York i Napulj veze geografska sirina. Pa ipak, iako su na gotovo istom stupnju, sto zbog hladne struje koja se ovuda smuca, sto zbog sjevernih vjetrova...klima se itekako razlikuje.
Nema niceg ljepseg nego kad ti u petak jave da ne moras na posao jer je pao
Radovi u toku,
tokovi u radu,
hakovanje - ludom blogovanje
ili, samo finale operacije "Svećevibanujem!" ?
Zbog velikog interesovanja za dokumentarni film iz dva dela, "Sajmište - istorija jednog logora", B92 je odlučio da ovo potresno svedočenje postavi na http://b92.blip.tv kako bi bio dostupan svima.
(za sve je kriv Predrag Brajović)
"...A Hohohond se mršti kao da iz zemlje izvlači
čelične sonde
I nikad ne kaže
Ni "dovde"
Ni "donde".