NEUM iliti Ne Um
U cik zore, još ne beše svanulo, autobus se zaustavi na magistrali (zvanoj tada Jadranska).
„Izvo'te napolju moliću fino, iskezi se šofer, stigli smo do odredišta."
Ferijalke i ono malo ferijalaca (odnos je bio 87 prema 13% u korist ženskoga spola) užurbano pokupiše provijant i u gomili krenuše da se survavaju nekakvim putem niz strmu padinu i dok dlanom o dlan, nestadoše nam iz očinjeg
Ko o čemu, kurva o skraćenju :)
Šta ću, danima sam već “opsjednut“ razmišljanjima o ... you know, pa osjećam potrebu da ista sa nekim podjelim. A blog mi se čini pravim mjestom za tu vrstu autoterapije.
Hi, i am docsumann, and i am dmted!
Hi, docs.
За изборну тишину сам намеравала да објавим путопис о Давосу и Граубундену, наравно и не спомињући Вучића. Нешто отприлике овако:
До Клостерса смо стигли возом.
Када сам удахнула свеж и разређен планински ваздух и видела снегом покривене врхове како блистају
Da li pauk zna kako pravi paučinu?
Posle višegodišnjih I wish I could once go there, najzad mi se ostvaruje plan: posećujem Jerusalim.Ostaću najmanje dve sedmice, sa više jednodnevnih izleta u neka okolna mesta, kao što su Vitlejem, Jerihon, Hebron, pa i Nazaret, Kana Galilejska i druga (kaže se: „sve je blizu Jerusalimu"), ali i jednim trodnevnim izbivanjem, radi posete jednoj srednjevekovnoj znamenitosti u Sinajskoj pustinji, u Egiptu.
Uz malo stvari koje nosim sa sobom je Veliki rat, od Aleksandra Gatalice, da čitam u avionu, ili uveče u hotelu.
Ali u avionu misli su mi stalno okupirane predstojećim boravkom u Jerusalimu.
Opet gostuje Mlekac
Alo, uredništvo, nanulivamnaninu!!!
Vreme je, kao što su naš učili u školi, relativno. Ali nigde nije relativnije nego u Africi. U početku sam mislila da je to problem samo u Bocvani. Na kraju krajeva, nisu li me još prvog dana po dolasku, upozorili oni koji su došli mnogo pre nas:
- Wellcome to „No hurry!“ Botswana! (Dobrodošla u „Nema žurbe!“
Parmenid
"Prije stvaranja nije postojalo vrijeme." - Sv.Avgustin
Da li je, u tom slučaju, "prije" adekvatna riječ?
Da li vrijeme uopšte postoji?
Ustvari, šta je vrijeme?
Napomena
Ovaj tekst je pun proleća i ptičica i cvetića i ostalih banalnosti, tako da se nikako ne preporučuje onima sa osetljivim živcima i stomacima koji tako nešto ne mogu da podnesu.
... ili što bi stari Latini rekli "Ploviti se mora, živeti (baš i) ne"
Skoro tri četvrtine površine planete na kojoj živimo je prekriveno vodom. Zato nije ni čudno što je ljudsko biće od davnina koristilo mora i okeane za transport dobara sa udaljenih tačaka poznatog im sveta. Jedna od prednosti pomorskog transporta je što nije bilo potrebno graditi puteve i pruge, probijati nepristupačne planinske vence pa čak ni obezbedjivati energiju za pokretanje prevoznog sredstva (dugo se za to koristila snaga vetra) a količina robe, koju je na ovaj način moguće transportovati, u poredjenju sa ostalim vidovima transporta, čini pomorski transport najjeftinijim.
Medjutim, za razliku od putovanja kopnom, gde najveća greška koju možete načiniti jeste da skrenete pogrešno na nekoj raskrsnici i da time produžite vreme provedeno u putu (što naravno takodje može da bude nezgodno ako ostanete bez goriva), putovanje morem u pogrešnom smeru može lako da dovede do nesreća koje mogu imati mnogo šire posledice po okolinu (npr. izlivanje nafte iz nasukanih tankera ili prekid podmorskih komunikacionih kablova koji povezuju kontinente)
Iz tog razloga se pomorskoj navigaciji posvećuje mnogo veća pažnja nego kopnenoj a ovaj tekst će pokušati da pruži samo maleni uvid u izazove koje navigacija morima i okeanima nosi.
Uvreženo je mišljenje da rituali, kao jedno od osnovnih vezivnih tkiva zajednice, predstavljaju stvar prošlosti. Ipak, možda stvari stoje i nešto drugačije. I možda smo upravo sada mnogo više nego ikada i izloženi nečemu što funkcioniše po sličnim principima, prilagođeno, između ostalog, mnogo većim grupama ljudi i novim medijima.