Da li pauk zna kako pravi paučinu?
Posle višegodišnjih I wish I could once go there, najzad mi se ostvaruje plan: posećujem Jerusalim.Ostaću najmanje dve sedmice, sa više jednodnevnih izleta u neka okolna mesta, kao što su Vitlejem, Jerihon, Hebron, pa i Nazaret, Kana Galilejska i druga (kaže se: „sve je blizu Jerusalimu"), ali i jednim trodnevnim izbivanjem, radi posete jednoj srednjevekovnoj znamenitosti u Sinajskoj pustinji, u Egiptu.
Uz malo stvari koje nosim sa sobom je Veliki rat, od Aleksandra Gatalice, da čitam u avionu, ili uveče u hotelu.
Ali u avionu misli su mi stalno okupirane predstojećim boravkom u Jerusalimu.
Opet gostuje Mlekac
Alo, uredništvo, nanulivamnaninu!!!
Vreme je, kao što su naš učili u školi, relativno. Ali nigde nije relativnije nego u Africi. U početku sam mislila da je to problem samo u Bocvani. Na kraju krajeva, nisu li me još prvog dana po dolasku, upozorili oni koji su došli mnogo pre nas:
- Wellcome to „No hurry!“ Botswana! (Dobrodošla u „Nema žurbe!“
Parmenid
"Prije stvaranja nije postojalo vrijeme." - Sv.Avgustin
Da li je, u tom slučaju, "prije" adekvatna riječ?
Da li vrijeme uopšte postoji?
Ustvari, šta je vrijeme?
Napomena
Ovaj tekst je pun proleća i ptičica i cvetića i ostalih banalnosti, tako da se nikako ne preporučuje onima sa osetljivim živcima i stomacima koji tako nešto ne mogu da podnesu.
... ili što bi stari Latini rekli "Ploviti se mora, živeti (baš i) ne"
Skoro tri četvrtine površine planete na kojoj živimo je prekriveno vodom. Zato nije ni čudno što je ljudsko biće od davnina koristilo mora i okeane za transport dobara sa udaljenih tačaka poznatog im sveta. Jedna od prednosti pomorskog transporta je što nije bilo potrebno graditi puteve i pruge, probijati nepristupačne planinske vence pa čak ni obezbedjivati energiju za pokretanje prevoznog sredstva (dugo se za to koristila snaga vetra) a količina robe, koju je na ovaj način moguće transportovati, u poredjenju sa ostalim vidovima transporta, čini pomorski transport najjeftinijim.
Medjutim, za razliku od putovanja kopnom, gde najveća greška koju možete načiniti jeste da skrenete pogrešno na nekoj raskrsnici i da time produžite vreme provedeno u putu (što naravno takodje može da bude nezgodno ako ostanete bez goriva), putovanje morem u pogrešnom smeru može lako da dovede do nesreća koje mogu imati mnogo šire posledice po okolinu (npr. izlivanje nafte iz nasukanih tankera ili prekid podmorskih komunikacionih kablova koji povezuju kontinente)
Iz tog razloga se pomorskoj navigaciji posvećuje mnogo veća pažnja nego kopnenoj a ovaj tekst će pokušati da pruži samo maleni uvid u izazove koje navigacija morima i okeanima nosi.
Uvreženo je mišljenje da rituali, kao jedno od osnovnih vezivnih tkiva zajednice, predstavljaju stvar prošlosti. Ipak, možda stvari stoje i nešto drugačije. I možda smo upravo sada mnogo više nego ikada i izloženi nečemu što funkcioniše po sličnim principima, prilagođeno, između ostalog, mnogo većim grupama ljudi i novim medijima.
Neko me će se, verovatno učiniti da je odgovor jednostavan, ali, naše mišljenje po tom pitanju daleko je od univerzalnog i uvreženog svuda u svetu.
Neki narodi dan danji bogatstvo mere količinom zlata koje porodica poseduje.
Neki drugi, opet, više vole keš.
Za Mocvane, biti bogat znači imati puno stoke. Naročito krava. To je jedino bogatstvo koje se računa. Može čovek da ima novca u banci, uspešnu firmu, dobra kola, ogromnu kuću - sve to mu ništa ne vredi ako nema krave! Zato, pridošlice često ne mogu da razluče koliko je neko stvarno bogat. Jer, spoljna obeležja bogatstva, u većini slučajeva, ne postoje, a ona koja tako izgledaju ništa ne znače.
Postao sam ponosni vlasnik najnovijeg biometrijskog pasoša svoje najnovije (biometrijske?) države. Bilo je reči da je rok za izdavanje novih pasoša mesec dana. Na izradu svog pasoša sam čekao svega nedelju dana ali sam zato čekao čak 5 (slovima: pet) nedelja da dođem na red za predavanje dokumenata, uzimanje otisaka prstiju, fotografisanje i sve ostalo što prati tu rabotu (da se sve ovo ne dešava na brdovitom Balkanu,
Ne znam tačno kad sam prvi put bio zaintrigiran Kapadokijom, mislim da je to bilo u detinjstvu kad sam u nekoj enciklopediji video crtež jedne od tih kupa ili kako prevod sa engleskog glasi vilinskog dimnjaka (fairy chimney). Kasnije, tokom studija moja tadašnja devojka je dobila od drugarice razglednicu iz Kapadokije, koja je podgrejala znatiželju.
Prema tome nije mi trebalo puno razmišljanja kad mi je na leto 2002. tada već bivša koleginica, a dobra prijateljica Derja, ponudila da provedem sa njom i njenim mužem nedelju dana u Kapadokiji kao gost njenih roditelja.