Tadž Mahal se nalazi na svim verzijama liste sedam svetskih čuda. Njegovu eleganciju i savršenstvo hvalili su istoričari, arhitekte, pesnici i putnici sa svih strana sveta. Izuzetne proporcije, savršena simetrija, prelepo ukrašena unutrašnjost, rafinirani rezbareni detalji smešteni u rešetkaste ograde koje okružuju grobove i sklad celog kompleksa čine ga uzvišenim delom ljudskih ruku.
Trećeg marta 2005. godine sedeo na travi ispred Tadž Mahala, obasjanog zlatnim zracima zalazećeg sunca. Njegova lepota jednostavno me je obuzela, i nisam mogao da odvojim oči od blještavog belog mermera. Pomislio sam: ovo je mesto na koje treba dovesti osobu svog života.
Ovog avgusta, ženi mi se kolega Indijac. To je prilika da konačno povedem Tetka Ljilju i pile naše u Agru. Srećan sam što ćemo to zajedno izvesti.
Phoebe Snetsinger je odbila terapiju, žurno spakovala dvogled i otputovala na Aljasku. I postala legenda.
Njene misli su, otprilike, iše u pravcu - ako želim da vidim svaku pticu na Zemlji, bolje da požurim.
Prognoza za ponedeljak je bila tačna - osvanuo je oblačan dan u Boki Kotorskoj. Naši domaćini predložili su da stoga odemo do Njeguša i Ivanovih Korita, prošetamo i vidimo mog prijatelja Laza.
Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine
Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.
U prevodu, dobila sam autorsku opciju!
Kao prvo, da zahvalim uredništvu što je tako munjevito reagovalo na građansku inicijativu.
Kao drugo, da se zahvalim mojim dosadašnjim blogodomaćinima, njanji i krkaru, što su pomogli u promociji mene ili me.
I, na kraju (last, bat not least important) da se od sveg srca zahvalim svima vama koji ste me podržavali, pisali peticije, urgirali, usijavali urednicino elektronsko sanduče i, sve u svemu, imali poverenja u mene!
Bez vas ovoga ne bi ni bilo (ili bar ne još uvek)
Hvala vam, i što bi rekli u Bocvani
PULA!!!
Prvo su nam kćer banovali sa njenog omiljenog sajta. Ništa nije pomoglo ni što je kukala drugarima da je njen life over ni što je tata pisao administratorima da dete nije znalo da ne sme da hrani virtuelne ljubimce sa naloga svoga brata, tetke i drugarice (pa umrli bi!), multi je multi i datum isticanja bana je ostao never! Nije to kao kod nas na blogu, Amerikanci drže svoju decu strogo:) Cvex je odmah krenuo da bogorada o antiglobalizmu, a meni je već bilo dosta pranja, peglanja i pakovanja da bih se previše potresla. No, to je bio zloslutni znak, samo ja nisam umela da ga protumačim...
Kad putuješ s decom nije bitno da li ostaješ tri dana ili tri meseca, nosiš istu količinu stvari. I sve sam lepo zapakovala...majke mi. Tek, negde oko Rume shvatim da nisam ponela...pare (za razliku od grickalice,
Umoran, i prilicno usamljen od cestih bezuspesnih pokusaja da pogledom ulovim bar neku poznatu facu u moru slicnih a toliko drugacijih lica, priblizavao sam se velikom platnu na kojem su trcali preplaceni sportisiti raznih zemalja sveta. Mislim da je u pitanju bila utakmica Engleska - Slovenija, jer je kafic bio pun, a mesta za sedenje nigde (zbog Engleske, razume se). Skeniram sve stolove i ljude koji sede za istim ne bih li opet mozda nasao neku poznatu facu, iako znam da je to nemoguce. Naravno da primecujem da me svi posmatraju, ali sam vremenom uspeo na to da oguglam, ali jedno lice odskace
16. novembar-17.decembar 2012.
Grad večitog proleća
*
Kunming, prestonoca Junana, najjužnije i po mnogima najlepše kineske provincije. Stižem u rano jutro, vozom iz Šangaja.
Dočekuje me sunce. Nema ni devet a već me je toliko ugrejalo da mi je vruće u jednoj majici. Ovaj grad zovu i „Gradom večitog proleća“.
Ulice Kunminga su čiste i umivene.