Ovaj blog ce biti napisan potpuno opusteno, kao da sedimo negde na caju ili kafi i neobavezno caskamo. Podaci koje cu izneti dolaze iz bas takvih izvora, beogradskih prica o cuvenju.
Kao da smo na livadi prepunoj raznog cveca a ja nasumicno odaberem neki i ukazem vam na njega.
Zelim da zapocnem blog u slavu cuvenih prevodilaca, vi ste slobodni da navedete imena koja nisam napisala, cak dobrodosli i hvala unapred.
Eugen Verber mi prvi pada na pamet. Sem prevodjenja bavio se i glumom, a prevodio je sa hebrejskog, aramejskog, nemackog, madjarskog. Mozda
Kako ispricati pricu o gradu o kome sa vec mnogo zna? Las Vegas je grad prema kome se ljudi najcesce odnose sa predrasudama. Prvo sto moram da kazem, to je danas “grad greha” isto onoliko, ni manje ni vise, nego bilo koji veliki svetski grad. Kazu da je najsjajnija tacka na zemlji koja se vidi iz svemira, te da ima najcistije
Posle nedavnog posta o Petrovaradinskoj tvrđavi i podgrađu, kroz koje nas je lepo provela gordanac, pokušaću da vas upoznam sa još jednim delom Novog Sada, ništa manje starim od Tvrđave i gradića, a to je Podbara i Almaški kraj. Pre dve godine proslavljeno je "290 godina Podbare i Almaškog kraja", a pripreme za tri veka Podbare su, nadam se, već počele. Doći će 2018-ta, dok trepnemo! Susedne gradske četvrti su Salajka( u kojoj su Đoletova ulica Jovana Cvijića,
A njegov lični PR direktor "Zelenila Beograd" Radova Draškić kaže da se krenulo sa sečom najbolesnijih stabala kako bi građani shvatili opasnost koju trula stabla nose.
Ne znam kako vi, ali čini mi se da se Srbija budi lagano iz letargije. Boško mi se jako dopao sa ovom reakcijom danas. Kostić nije sa onom nepotrebnom reakcijom upućenom naprednjakuši - kako god, taj ženski lik je isfoliran i iritirajući, no Kostić bi morao da se kontroliše u svom odnosu prema ženama.
Piše: Aleksandra Cimpl
Bila sam u Podgorici. Tri dana. Nebo je sve vreme bilo tmurno, ne od oblaka, već od silnih požara koji su ove godine nezaustavivo napadali šume oko crnogorske prestonice. Tmurna vrućina me podseti na ljute arapske zemlje u vreme pustinjskih vetrova. Lep grad, ta Podgorica, puna duhovitih ljudi. Sve vreme sam bila nasmejana. Ipak, jedan momenat me je potpuno razoružao, razbio moj osmeh i naterao me je da se osetim neslobodno.
Olja Knežević, crnogorska književnica imala je promociju svog romana „Milena i druge društvene reforme“ u divnom prostoru Gradske knjižare, u centru Podgorice.