Био конкурс за блок 18 у Новом Београду. Јавни урбанистички конкурс је сјајна институција, не само као начин да се сагледају све идеје и изабере најбоље решење, већ и као један сјајан запис/пресек о стању друштва. У архитектури, наиме, не важи оно правило да се памте само победници, напротив, често се дуже памте предложена од изведених решења. Нека квалитетна а ненаграђена решења која се памте, нису награђена је су можда била превише скупа, технички презахтевна, превише испред свог времена, а богами уме то да буде и јер никад нису ни рађена да би победила, већ да би отворила важан дијалог о важним стварима, провоцирала или протестовала, оставила утисак и траг.
D' izvinete, ovo:
... а ја више не знам како се те улице зову.
Gost autor teksta koji sledi je simpatična foka shmoo
Мој матори се родио давне 1926. у Добрачиној улици, која на сву срећу није мењала своје име јер се стари и богати Добрача није замерио
Beograd
SNS otvorio kancelariju u bivšem koncentracionom logoru
Srpska napredna stranka (SNS) otvorila je u Beogradu mesnu kancelariju na lokaciji koncentracionog logora iz Drugog svetskog rata, što je izazvalo kritike aktivista za ljudska prava.
Otvaranje kancelarije mesnog odbora SNS-a Aleksandra Vučića u Beogradu, u kom je ova partija na vlasti, na mestu nekadašnjeg logora koji su vodili nacisti, a koje bi trebalo da bude pretvoreno u memorijalni kompleks, izazvalo je kritike.
Raskalašna haotičnost sa jakim mirisom agresivnosti uz blagu raspalost svega je prva stvar koju osetiš kad ulaziš u Srbiju. I nedostatak istog kad predješ njene granice. Čim je napustiš osetiš da se okolina promenila, da su sitnice drugačije i to strašno krene da bode oči, pa izazove neku potmulu tugu, setu, šta li je, o kojoj sa saputnicima ne pričaš jer je svima vidljivo, jasni i neprijatno. Jasno je da živiš u društvu koje nije stanju sebe da organizuje, da se pribere i privede minimumu životne pristojnosti, da je sve što vidiš samo imitacija civilizovanog društva, od pretankog autoputa ulegnutog od kamionskih guma do pogrešno shvaćenih sloboda i demokratije.
Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili
Da li će tužioci za organizovani kriminal Mladen Nenadić i Saša Ivanić u spisak istražnih radnji protiv Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i ostalih dvadeset nedavno uhapšenih uvrstiti i slučaj rušenja Savamale, u noći izmedju 24. i 25. aprila 2016. godine? Jer, posle hapšenja ove kriminalne grupe koja se sumnjiči za otmice, brutalne likvidacije, držanje oružja i trgovinu drogom, istraga se nastavlja...
Uskoro će 5. godišnjica ovog terorističkog