Mršava starica, upalih obraza ispresecanih dubokim brazdama, povuče dim jeftine cigarete, zakašlja se i dlanom obrisa oči. „I ovo sam trebala odavno da ostavim, nego... A sad baš neću, ima da palim jednu na drugu dok ne crknem! Ionako... Džaba bacam pare na doktore, neće oni da mi pomognu. Za ovo što mene boli, nema leka." Odmahnu glavom i sasvim tiho promrmlja: „Niko tu više ne može da pomogne."
Povuče još jedan dim, pa gadljivo smrvi cigaretu u prepunoj pepeljari i odmah zapali drugu, odlučna da izgovori to što je pritiska.
„Dva sam sina rodila i dve
Nema šta mnogo da se kaže.
Mora da ima ko da pomogne.
Danas, ceo grad slavi ukidanje viza, a ja, ko Luda Nasta, idem u ambasadu Danske da dignem vizu. Ne dočekah taj 19.12, morala sam da papirologišem poslednji put. Nisam bila u Danskoj od proleća 2008. A trebalo je da idem u oktobru prošle godine, imala i kartu kupljenu... ali se baš tad javio ministar, i baš za taj dan zakazao onaj prvi sastanak. Baksuz nijedan. I propade karta, propade viza... Ali, dobro, ajdsad. Vredelo je, nije da
Blog još trese postizborna groznica, znam, pa možda i nova predizborna, ali, evo, ja se izvinjavam :), za zainteresovane "repriza" 3. i 4. emiisije, koje sam konačno stigao da postavim na YT.
U trećoj emisiji se posebno govori i o (ne)dostupnosti epiduralne anestezije. Iako su o njoj mišljenja još podeljena (bar kod nas), kao laiku čini mi se nedopustivim da je ta metoda dostupna vrlo malom broju porodilja, koje za nju još moraju da dodatno plate. Pošto se kao dominantan razlog pominje nedostatak anesteziologa, pitao sam nekoliko sagovornika može li se to rešiti nekom vrstom (polu)specijalizacije lekara samo za davanje epiduralne anestezije i(li) obukom ginekologa/babica za doziranje anestetika, dok bi, naravno, iglu i kateter u epiduralni prostor plasirali za to obučeni lekari. Na ovu ideju podstaklo me je svedočanstvo iz V. Britanije (naše Ane WithAFamilyNameTooHardToPron koja je možda najstalniji komentator u emisijama) - iglu i kateter uveo je specijalizant, a anestetik je dozirala babica.
grupa blogera b92 je pokrenula inicijativu
da se formira fond za pomoć i podršku teško bolesnoj deci
i njihovim porodicama.
profesor dušan milisavljević, predsednik skupštinskog odbora za zdravlje i porodicu
je odlučio da nam u tome pomogne
ВИРТУЕЛНО ПРАВО НА ГРЕШКУ
Како одвојити децу од компјутерских игрица? Велика дилема која мучи психологе, родитеље, педагоге... Говоре и пишу о томе, забринуто климају главама и врате се да читају новине и гледају телевизију у којима су слични садржаји, само разрађенији и гламурознији, и забрањени за младе. Разлика је у томе што су игрице директније и што активирају дете које «осваја» многобројне нивое, док родитељи уздишу над «судбинама» главних јунака у 36. наставку популарне серије.
Marta je na nekoliko sati ostavila Zolija i sina mu same. Nije to ništa, misli se Zoli, on će za to vreme raditi za sokoćalom, mali će tu nešto zvrndati okolo, ionako traži da mu se
S vremena na vreme se, u okviru priče o podsticanju rađanja, pokrene pitanje PDV-a na dečiju hranu, obuću, odeću, kolica, krevece i drugu opremu. Nekoliko puta su spominjane razne inicijative da se PDV na ovu robu ukine. Poslednji takav slučaj sam čuo jutros u jutarnjem programu RTS-a gde je simpatična crnka (ne znam ni kako se žena zove niti iz koje je organizacije – ovo drugo pod uslovom da je uopšte iz neke organizacije). U svakom slučaju nijedna od tih inicijativa nije urodila plodom, uz različita obrazloženja, od kojih ovaj poslednji, koji je jutros pomenula crnka, nisam baš najbolje razumeo. S obzirom da je očigledno da Ministarstvo nije spremno da prihvati ukidanje PDV-a razmišljao sam šta bi bila najbolja alternativa, koja bi omogućila i da država dobije svoj PDV od proizvođača/prodavaca ove robe, a i da se pomogne građanima sa bebama da lakše podnesu «udar» na svoje budžete koji dete svakako donosi.
Prva pristigla priča na temu Moj prvi rođendan nalazi se, od danas, na našem blogu.
Naslov priče je:
1. Nikolinin prvi rođendan
Glasanje se vrši davanjem preporuka (klinkom na oznaku PREPORUČI) u komenataru priče.
Glasanje je otvorenu u naredna 72 sata.
Zainteresovani mogu slati priče do kraja meseca na imejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Osvrt na Vladimirovu temu od pre neki dan.
Prvo cu morati da iskopam jednu rupu pa na pitanje da li treba da zulja ili meko ljulja vrisnem unutra - who cares! Sad mogu dalje. Ali ne pre nego sto pomenem jednog svog prijatelja koji vec godinama pokusava (ne vrlo aktivno nakon jednog incidenta) da mi zavuce ruku gde ne pustam pa me zato s vremena na vreme opipa tamo gde sam izlozena - da proveri da se nisam udebljala. On voli mrsave. Racuna da cu se ja kad-tad predomisliti - vrstan je poznavalac zenske prirode - i ne bi voleo da zatekne neka neprijatna iznenadjenja kad trenutak dodje. Posto ja imam svoj kakav-takav primerak zenske prirode a on nekih 54 bolesti ravnomerno rasporedjenih od mozga nanize, zao mi ga je, razumem, nije mu lako, empatija me redovno oboji u plavo, i povremeno iskopam rupu pa vrisnem. Dobra sam s rupama.