Jelena moraš da budeš svesna tako lepa i poželjna da ulaziš svima nama u domove i da si, u današnje vreme poluraspadnutih porodica gde roditelji ne znaju šta će sa sobom a kamo li sa decom, jedan od stubova vaspitanja dece, sve dece. Ti i još par značajnih estradnih figura ste idoli i uzori mnogim mladićima i devojkama.Treba da budeš svesna da negde u nekom Sopotu ili nekom Boljevcu dve najbolje drugarice uče tekstove tvojih pesama, uguravaju marammice i čarape u brushaltere dok pućeći usne podvriskuju tvoje pesme pred ogledalom spremne da upute jedna drugoj oštre reči i ako tako ne misle, ali se trude i rade na svojoj mlahovoj zajedljivosti.
za učenike I razreda osnovne škole, nakon naučenih 9 slova (A, M, T, G, I, S, O, E, Š):
"Smisli i napiši 3 rečenice".
iliti Dojenje u Srbiji, teorija i praksa- naše iskustvo
Nebrojeno puta smo čuli kako su „mladi budućnost društva". Ipak, u praksi, često se ostaje samo na toj frazi.
Kakva je zaista pozicija mladih u novije vreme? Oni su, baš zato što su mladi, najosetljiviji deo naše zajednice. Mlade je stoga najviše pogodila višegodišnja kriza društva, obeležena svakojakim sukobima, ratnom atmosferom, opštim padom moralnih normi, ekonomskim propadanjem... Obuzeto „sudbonosnim pitanjima", društvo nije imalo ni dovoljno snage, ni dovoljno sluha da se pozabavi mladima. Porodični ambijent je sve vreme opterećen pitanjima golog
Igrali smo se ispred. Bilo je sunčano. Ulica nova, lepa. Nije bilo saobraćaja. Potrčao je nizbrdo, niz ulicu. Koliko brzo! Nisam ni znala da može tako brzo da trči.
“Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa drugo dati.”reče davno Dušan Radović, a Gorki mnogo ranije “Deca – to su naše sutrašnje sudije.” Tačno, deca su uvek minuli rad starijih. Porodica je nezamenjiva u njihovom vaspitavanju ali i društvo koje često ne vodi računa o njihovom vaspitanju i obrazovanju pa tako opstruiše i ono što porodica pokušava. Televizija mnogo direktnije utiču na decu nego na odrasle i upravo zato može biti snažno sredstvo vaspitanja ali i suprotnog.
Kada se danas pogleda šta programi svih televizija nude deci onda je to katastrofalno. Drušvo i država pa još i akademija nauka i crkva koji se toliko brinu o deci kao najvećem blagu, čine to samo na rečima. Da je drugačije onda dečji programi ne bi ni bili ukinuti, odnosno zahtevali bi da se odmah vrate.
Nekada su deca gledala:“Kockica”, “Priče iz Nepričave”,“Na slovo, na slovo”, “Laku noć, deco”, “Metla bez drške”,“Muzički tobogan”,“Fore i fazoni”,“Poštar Aca”, “Neven”“Putokaz”, “Kolariću paniću”,“Opstanak”, “S one strane duge”. Danas gledaju:“Dizni na RTS”,” Ben 10”,” Ruske bajke”,”Sunđer Bob Kockalone”,“Telmo i Tula”, “Šumska škola”,“Spajdermen”,”Brodić Elijas”, što podstiče agresivnost ili ima za posledicu strah i ružne snove.Ako već nije bilo ništa od one laži da će se ukinuti PDV na dečju opremu,
Nisam, još uvek, nameravala da se pozabavim ovom temom, vadeći se na činjenicu da je još raspust, ali sudeći po nekim komentarima dole, kod Krugoline, vidim da je krajnje vreme da potegnem i ovo pitanje.
Deca sa posebnim potrebama.
Kako to izgleda u praksi?
Teoretski, konačno smo dobili inkluziju, znači, sva deca imaju pravo da idu u „običnu" školu, da se ravnopravno školuju sa svojim vršnjacima.
Ali, kako će to praktično da izgleda?
Neko pomenu da su učitelji imali cela DVA dana seminara. I sad su, kao, osposobljeni... Za šta?
I šta je sa nastvanicima? Jesu li i oni imali dva dana seminara?
ako imate decu ili planirate da ih imate.
1. SEPTEMBAR
Priredba.
Ma kakva crna priredba!
Poluorganizovano trčanje i skakanje dece uokolo odrasle balerine uz zaglušujuću buku nekakve unapred snimljene, kao, muzike (a klavir stoji pored, za ukras, nema ko da ga svira), dok se roditelji guraju u zagušljivoj sali bez dovoljno stolica, sve na škrge dišući i sve usput nagađajući ko je balerina? Učiteljica li je, učenica osmog razreda li je?
E, deco moja, da vam baba kaže... u moje vreme se, bre, znao red!
Tu hor, tu dirigent, tu klavir, tu pijanista/pijanistkinja, tu recitatorski par koji vodi priredbu, tu pionirska marama, tu Titova slika... Mir i tišina. Red, rad i disciplina. Unapred naučene recitacije od kilometar i po. Drug Tito jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku... i taj rad.
Očito je da deca i mladi trpe sve nedaće moralnog, socijalnog, ekonomskog i svakog drugog posrnuća društva. Naročito su žrtve odsustva sistema vrednosti ili, bolje reći, totalno izopačenog sistema vrednosti koji se promoviše u medijima pa i u porodicama, vrtićima, školama i društvu u celini. Što reče Duško Radović, “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”
Svedoci smo šta se sve dešava sa mladim ljudima i šta sve ti mladi ljudi rade drugima i sebi, a u svakom slučaju oni su žrtve, ali još uvek se izgleda ni roditelji ni društvo nisu ozbiljnije počeli time baviti.
S tim uvezi prenosim i preporučujem odličan tekst objavljen na portalu fokus.ba.
Tekst je poučanza sve roditelje,pa neka pročitaju i nauče nešto ako već do sada nisu, a mnogi nisu ili su pogrešno naučeni pa greše i kod svoje dece.
“I, šta sad, roditelji?
Kad se otima za igračku u vrtiću – dođu mama i tata i viču malo i na vaspitačicu i na drugara, tuđe, ono loše dijete koje kvari njihovo i ne da mu da se igra. Jer, njihovo je zlatno! I tad sa ponosom u očima gledaju mezimca!Kad se potuče sa drugom u školi – dođu tata i mama, zaprijete kome treba, ucijene, samo da im zlato bude bezbjedno u školi, pa taman i da je krivo i da je započelo i da ugrožava druge. Ima i ono sva