Još jedan Prvi rođendan stigao je na naš imejl.
Naslov priče je:
1. Rođendan pun poljubaca
Glasanje se vrši davanjem preporuka (klinkom na oznaku PREPORUČI) u komenataru priče.
Glasanje je otvoreno u naredna 72 sata.
Zainteresovani mogu slati priče do kraja meseca na imejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Tog 29. septembra 2011. stizale su poruke, zvonio je telefon...svi su hteli budućoj mami da čestitaju rođendan i pozele da baš tog dana dobije najlepši poklon. A mama je znala da će se to desiti... Još pre mesec dana mališa joj je u snu šapnuo da će doći u četvrtak. Sve je krenulo ujutru, mama se hrabro javljala na telefon, kao da se ništa ne dešava. Želela je da to bude iznenađenje.
Sreli smo se tog 29.septembra u 17:50h, oči u oči. Gledala sam ga, mazila za nogicu, a zatim i par sekundi držala u naručju. Osećaj? Da li ga je moguće opisati? Mislim da nije. Jeza,
Probudila sam se u ogromnoj sobi, bilo mi je hladno. Osvrnula sam se oko sebe, za stolom, udaljenim par metara od mene, sedeo je lekar, meni okrenut ledjima i pisao nešto. Napregla sam se da kažem nešto, ali mi je grlo gorelo. Počela sam da se mrdam, šuškajući čaršavima i on se okrenuo. Nasmejan, prišao mi je sa čašom vode. Kad sam ugasila vatru u grlu, pitala sam gde mi je suprug. On se široko nasmejao i rekao da je u bebi bloku i da je sve u redu. Pitala sam gde je moja beba. On se još više nasmejao i rekao da je sa tatom. Zatvorila sam oči. Sledeći put kad sam ih otvorila,
Naša priča počinje jednog kišnog septembarskog dana. Oblaci su se nadvili nad našim gradom, a ja sam odlučila da taj dan iskoristim da prošetam do porodilišta i otvorim karton jer sam ušla u deveti mesec, ni ne sluteći da će mi baš taj dan promeniti ceo život. Na sasvim slučajno urađenom ultrazvuku utvrđeno je da sa bebom nešto nije uredu. Kada mi je to saopšteno dok sam ležala na krevetu osetila sam snažan pritisak u glavi i osećaj kao da se gušim. Ustajući sa kreveta počela sam da plačem što se pretvorilo u snažne jecaje koje nisam mogla da kontrolišem. Odmah sam
„Evo i slike za mamicu..." reči su doktorke koja mi je vodila trudnoću. Posle jednog ultrazvuka sam pitala da li mogu da dobijem sliku moje bebe i ona se nasmejala. Nakon toga, svaki put sam dobijala sliku. Trudila se da nađe najbolji položaj za slikanje. Ova slika je bila posebna. Videlo se samo lice moje bebice. Mogao se samo naslućivati njen izgled uz malo mašte i puno želje.
Moja Lenka je rasla... okretala se dok joj je to prostor dozvoljavao. Posle me je udarcima podsećala da je tu, kao da stomak nije bio dovoljan. Bila sam jako velika trudnica, a Lenka velika beba.
Znam da Zakon sam po sebi nije dovoljan da se neke stvari promene, ali barem ne bi sve zavisilo od nečije dobre volje i od sreće da naletimo na dobre ljude koji su spremni da pomognu.
Preporučujem da pročitate ceo tekst.
Da u nekim aspektima života postajemo deo Evrope govori i podatak da je počela da se primenjuje odluka o inkluziji dece sa posebnim potrebama u vrtiće u Srbiji. Međutim, zaboravljena je jedna "sitnica". Vaspitači nisu prošli obuku kako da se deca aktivno uključe. Psiholozi koji su posetili vrtiće u kojima se počelo sa inkluzijom, bili su neprijatno iznenadjeni kada su uvideli da se "na terenu" inkluzija sastoji od toga da deca sa posebnim potrebama dobiju prostor za sebe u vrtiću i igračke sa kojima se igraju, sama, dok su druga deca to prihvatila kao sasvim normalnu pojavu.
Za
Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a martovska je:
Kako me je roditeljstvo promenilo (sugestija: šta je ono što ste govorili da nikada nećete raditi kada dobijete dete, npr. Nikad neću...; šta vas je iznenadilo - neke nove, do sad nepoznate emocije, novi ritam života, nove obaveze; šta je to što vas posebno raduje