Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a martovska je:
Kako me je roditeljstvo promenilo (sugestija: šta je ono što ste govorili da nikada nećete raditi kada dobijete dete, npr. Nikad neću...; šta vas je iznenadilo - neke nove, do sad nepoznate emocije, novi ritam života, nove obaveze; šta je to što vas posebno raduje
AleXandar Lambros
Gubimo mi mnogo više od Kosova. Gubimo dušu. Čovečnost. Vi ste ti koji razarate srpstvo. Jer, domovina se brani lepotom, znanjem i lepim vaspitanjem. I valjda to srpstvo treba da je lepo, šarenoliko, otvoreno, velikodušno i napredno? Ili bradato, crno i zatucano? Valjda to srpstvo treba da je magnetski privlačno? Valjda treba da svetli? Da ljudi kažu kad vide ovu zemlju - „ovde je lepo živeti!". Da gejevi i ostali obespravljeni iz Bosne, Albanije, Crne Gore, Rumunije, vide primer koji će ih ohrabriti i dati nadu.Kad ljudi požele da pobegnu u Srbiju a ne iz nje, valjda je to srpstvo?
Ovo je pismo moje koleginice s posla, Ivane Stevanović. Ona i njena porodica se očajnički bore za zdravlje mlađeg sina. Pročitajte, pomozite ako možete. Pošto nema puno toga da se doda njenim rečima, zaključaću za komentare.
Hvala vam svima unapred! I pozitivne misli se računaju!
Drago mi je što mogu da ustupim prostor svojoj gošći Kleinemutter.
Moje dete je dete sa posebnim potrebama ili dete sa invaliditetom 100% ili hendikepirano dete ili kako god već zovu ovakvu decu, ali moje dete je jedno toplo dete, koje se raduje životu, koje uživa u sadržajima u kojem uživaju i druga tipična deca. Moje dete je moja srećica !
Osobe sa autizmom, po onome što sam ja uspela da osetim družeći se sa njima, žele da komuniciraju, ali na žalost ne pronaleze uvek način da to ostvare.
Moj sin i ja smo ga pronašli i beskrajno sam srećna što je tako.
Ovo je, svojevremeno, napisala natasavb majka autističnog dečaka.
Linkujem njen drugi post za komentare, uz preporuku da pročitate i prvi.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a februarska je:
Naše besane noći... (sugestija: možete da opišete kako izgledaju vaše noći otkako ste dobili bebu; šta radite da je ponovo uspavate kada se probudi; šta radite da biste izdržali dan posle neprospavane noći; kako ste se osećali kada ste najzad uspeli da odspavate nekoliko sati bez prekida sna, i sl).
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a tema za maj je:
"Moj prvi rođendan" (sugestije: kako ste se pripremali za ovaj važan dan, gde ste proslavili rođendan, da li je slavljenik/slavljenica znao/-la šta se dešava, kako je bio/bila raspoložen/-la, kakve je sve poklone dobio/-la...)
Kako da pošaljete priču?
Ovo je juče (19.02.2011.) napisao Emin tata :
"Hteo bih da se zahvalim Leontini i dečici iz hora Čarolija koji su napravili prvi korak ka ispunjenu cilja Eme i njenih roditelja, da Ema stane svoje noge. Nikada u životu neću zaboraviti ovaj dan kada smo prikupili 59125,00 dinara 25 Eura i 120 makedonskih denara. HVALA vam na velikom srcu."
Ovakve stvari vraćaju veru u ljude. :)
Nedavno sam je pronašla, povučena nekim drugim. Ne znam ko je snimio tu fotografiju. Mora da to beše moj pokojni drug Oleg, kod koga smo tada bili.
Na njoj V. i ja. Nasmejane, onako potpuno bezbrižno, kako samo možeš biti kad imaš 17 i misliš da celi svet, sa svim svojim mogučnostima i čarima, čeka samo na tebe. O iskušenjima tada nismo mnogo znali. O ovim, koja će da nas sačekaju u tom svetu, ništa.
Tada, jedan od najvećih problema je bio kako roditelje ubediti da, iako smo se videli nedavno, dozvole to opet. Njima, V.i njenom bratu ili nama,mojoj sestri i meni. Kako uostalom ne razumeju da Novi Sad i Sarajevo nisu tako daleko. Šta fali da odemo tamo samo preko vikenda....Ili oni da dođu, svejedno. Važno da smo zajedno.
-Срећан Божић тата!
-Колико пута да ти причам, једва чујно је рекао отац...каже се Христос се роди.Ваистину сине, ваистину се роди.
-Никад ниси хтео да слушаш шта ти говорим, наставио је испрекидано правећи паузе између речи.Ниједан савет, ниједну сугестију ниси уважавао...