Svraka na grani drveta koje je bilo uokvireno kuhinjskim prozorom, delimično, kreštala je opominjući. Sunce je sijalo, nije sijalo, da li? Vetar je duvao, severozapadni, jugoistočni nije duvao, nije duvao ni severozapadni.Pričvrstio je staru mašinu za mlevenje mesa za sto. Počešao se po glavi. Kroz prozor je uleteo stršljen, ubio ga je papučom, bacio u WC šolju i povukao vodu.Vratio se u kuhinju. Svraka i dalje, neprekidno. Zagledao se u mašinu i opet se počešao po glavi.Sunce je sijalo, nije, nevažno, možda. Kifla potopljena u malo mleka. Prezle? Možda a možda i ne.
Otvorio
Естетика и капитализам
„Поставља се питање оног врхунског архитекте који се такође бави технологизацијом живота, какав је његов сан и шта је његов производ. Читајући неке књиге савремених теоретичара медија, дошла сам до податка да, када је формиран Холивуд, прављени су креативни тимови у којима су осим уметника партиципирали психолози и припадници безбедносних служби."
(Дивна Вуксановић)
Pošto sam već preuzeo na sebe blogersku 988 službu obaveštenja, što da ne nastavim u istom ritmu. Vaj d fak not, što bi rekla Dubravka Filipovski.
Vukota Tupa Vukotić (Cetinje 1932 – Podgorica 2002) bard crnogorske arhitekture koji u stvaralačkoj viziji i radu prevazilazi puku arhitekturu, i u izvijesnom smislu predstavlja crnogorskog Gaudija. …
Vukota-Tupa VUKOTIĆ je rođen na Cetinju 1932. godine
Negde krajem prošlog veka, intenzivno sam živela u Ljubljani. U rasejanju. Ono je uticalo na moju emotivnu stabilnost, na neobjašnjive sklonosti prema svemu što bi moglo da podseća na maticu, iako se tada u istoj nije dešavalo ništa što čovek ne bi trebalo da bez žaljenja propusti. Ono malo kao i ja rasejanih, sa kojima sam se družila, patilo je od iste boljke. Zbog toga smo delili zalogaje prošvercovanog ajvara kao prosforu, pravili večere od svega što je »od kuće« uspelo da prodje pored fitopatoloških, graničnih radnika, prenosili jedni drugima pakete, pozdrave, poslednje aktuelne porodične vesti, i naravno jedva čekali da se iz domovine pojavi neko koga bi mogli da ugostimo, da mu pomognemo i posle sat vremena druženja utvrdimo da smo rod rodjeni.
Verdi je jedan od mojih najomiljenijih kompozitora, a jedan od razloga za to je neverovatna opčinjenost romskom kulturom, životom i muzikom.
Jedna od omiljenih opera koju je on komponovao je opera Trubadur.
Prvobitni naziv nije bio taj, ali je zbog cenzure i činjenice da je jedan od glavnih likova romkinja Asučena morao biti promenjen.
Radnja se dešava u Španiji i postoje tragovi da je sam libreto ispirisan istinitom