Svako ima svoju Holandiju. Za Romana Polanskog je to Švajcarska.
gost autor: Dario Hajrić
preuzeto sa: http://sistemlom.wordpress.com/2013/05/24/bolje-rob-nego-nob/comment-page-1/#comments
Proklamovani cilj nove serije Radoša Bajića izuzetno je ambiciozan. Autor ga najavljuje kao delo koje će na neutralan način obraditi veoma osetljivi period Drugog svetskog rata na tlu tadašnje Jugoslavije, pomiriti četnike i partizane, pružiti realnu sliku oba pokreta, i sve to bez ikakvih ideoloških uticaja. Kako u sve to
U ovom postu imam nameru da vam predstavim umetničke radove koje sam na poziv časopisa SPIKE (THE INTERNATIONAL ARTMAGAZINE FROM VIENNA ) izabrala da prikažem u jesenjem broju za 2007 god. u uvodnoj rubrici “Artist’s Favourites”. Koncept ove rubrike je da pozvani umetnik odabere i predstavi pet mladih umetnika i ukratko obrazložii svoj izbor.
Obojeni program je bend koji kao da poslednjih meseci dozivljava svoju drugu mladost. Posle "Aviona" u novom ruhu, koji su se proletos posteno izvrteli na talasima manje-vise svih relevantnih radio stanica u Srbiji, prosle nedelje je njihov odlican novi snimak, Go-go, debitovao kao novitet na osmom mestu domace liste Diskomera Studija
Odmah na početku da razjasnimo, burek je burek i filovan je mesom!
Sve ostalo su pite. Iako u pekarama i bureGdžinicama zemlje Srbije možete pazariti burek s mesom, burek sa sirom, burek sa zeljem i sirom, prazan burek, burek s krompirom, burek s kupusom...u bivšoj nam bratsvojedinstvenoj Republici Bosni i Hercegovini, s naglaskom na Bosnu, još uže, u Sarajevu, u brk bi vam se nasmejali, sprdali se s vama ili možete dobili po labrnji, jer se sprdate s njima, ako i kad biste zatražili, da ne idemo dalje, burek sa sirom! Najučtiviji bi vam rekli: To ti je bolan sirnica!
AleXandar Lambros
Fotografije izložene na ovoj virtuelnoj izložbi delo su španskog umetnika Fernanda Bajonea. Njegova madridska izložba nedavno je otkazana zbog anonimnih pretnji iza kojih, po svoj prilici, stoje crkva i verski fanatici.
A kada je cenzura u pitanju, kako to lepo reče Vajld, reći šta čovek zaista misli postaje više od moralne obaveze, to postaje zadovoljstvo.
Zadovoljstvo mi je da, putem ovog bloga, gerilski potpomognom borbu protiv cenzure i suprotstavim se pokušajima zabrane slobode misli i izražavanja ... istovremeno mi je drago da domaću kulturnu ponudu obogatim za jednu mini izložbu španskog umetnika.
Fernando je, inače, izjavio, da mu namera nije bila da uznemiri hrišćane (meni jeste) već da izrazi svoje poglede na to kako bi Isusov život izgledao da je rođen u naše vreme.
Poštujem!
I ne smeta mi !
Povodom izložbe Nova religija u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine
Dugo najavljivana izložba Demijana Hersta, jedne od najkontroverznijih umetničkih zvezda današnjice, otvorena je u MSUV uz podeljene reakcije javnosti — od odobravanja, pa do oštrih protesta kojih nije manjkalo ni tokom samog čina otvaranja izložbe.
Saglasimo li se da je kontinuirana proizvodnja i konzumacija spektakla dominantan ideološki, ekonomski, pa i medijski obrazac po kom funkcioniše svet u kom živimo — Herst u Novom Sadu mogao bi nam zaista zaličiti na onaj monolit iz Kjubrikovog filma koji se, neočekivano i ničim izazvano, spustio među (da ne kažemo baš majmune) umetničke i medijske domoroce — kako je pojavu ovog umetničkog čuda u našoj sredini opisao jedan od viđenijih protestanata okupljenih ispred MSUV. Naravno, ovakvom stavu prirodno se suprotstavlja tvrdnja da je za našu umetničku sredinu iznimno važno da vidi izložbu jednog velikog umetnika današnjice. Apsurdno ili ne — oba ova naizgled suprotstavljena stava su potpuno tačna.
Pre tačno 20 godina, na današnji dan, 1. januara 1995., kod naftne platforme Draupner na Severnom moru prvi put je precizno posmatrana i naučno ustanovljena pojava tzv. “rogue” talasa. Taj konkretan talas čak poseduje i ime (Draupner talas), a rogue talasi se još nazivaju i Monstrum talasi, Gigantski talasi, itd. Ova pojava je potom proučavana u različitim sredinama (kod optičkih talasa, na primer) i okolnostima, pa se