Na nekom drugom blogu pre par dana Als me prozvao da napisem blog jer kao ja imam iskustva. Koje je jos vredno da se podeli sa drugima.
Well ja mislim da je iskustvo potpuno beskorisno ako nam ne pomaze da donosimo bolje odluke o buducnosti.
Evo je vest od juce koja me naterala da ostavim ciscenje
... i moderna šahovska otvaranja
Malopre, juče valjda, je dal porota negde u Kaliforniji, dal sudija pošto je porota u tamo nekom vremenu odradila svoj deo posla, donela odluku da je za rak jednog čoveka tamo kriv monsantov herbicid RoundUp, sa aktivnom supstancom Glyphosate, i dodelila čoveku odštetu od 289 miliona dolara (ako je neko ikad poželeo da fasuje rak zbog dobre odštete now is the time (ajd, blog je ionako već neko vreme zašao u domen crnog humora)).
Ponekom nestašnom geo-političkom do društveno-medijskom analitičaru bi već ovde bile oproštene uznemiravajuće osećajne niti kako „konspiracioni" teoretičari bede (to su oni što ne veruju novim izjavama proverenih lažova) pa ću ja, onako s kuka, da ispalim i korelaciono-kovarijantnu potencijalno-činjeničnu provokaciju da je nemački Bajer kupio Monsanto pre samo par meseci za preko 60 milijardi dolara.
Finale Indijan Velsa : Đoković – Nadal 2:1 ..!!
Briljantna partija. Sudar divova. Ovaj meč sa Nadalom je bio posebno težak, jer je, psihološki, bio maltene nastavak onog polufinalnog, koji je igran sa čovekom koji je već sada teniska legenda. Utoliko je ova pobeda nad Nadalom teža, jer je bojazan, ne samo moja, već i mnogih mojih sagovornika bila
Ne vi, dragi blogeri:)
Obraćam se ovim prostačkim rečima Vodovodu i kanalizaciji jer me maltretiraju ceo život i više nemam strpljenja. Jeste da na ulasku u moje prigradsko naselje stoji tabla sa precrtanim Beograd, ali ja ipak ne živim u Sahari nego u gradu na dve reke.
Čitam zadnjih dana dosta tekstova o putovanjima u Lijepu moju, o krstarenju jedrenjakom, konobama…i tako…sve mi nekako dosadno. Kao domàća cura, osjećam moralnu obavezu da vas provedem nekim možda medijski malo manje zastupljenim dijelovima. Primijetit ćete akcente prilikom prvog spominjanja nekih imena ili pojmova. Ne znam za one duge, uzlazne ili silazne. Meni su svi kratki i isti.
Rovìnj, Porèč, Pula, Fažàna, Novigrad, Vrsàr, Rabac, Labin…svakog nešto veže za određeno mjesto, no ako se uputite u Istru ovih dana ili…nekad u budućnosti, ne
Ne žurite sa osudom da sam ja preslobodan u izražavanju, pa da, u stilu blogokolege Drage Kovačevića, tražite da mi se oduzme autorska opcija (on je to nedavno radio, poor soul, kada mu se nije svideo moj blog o Nataši Kandić). Nemojte, nije fer! Jer, moja namera nije da vređam ičija osećanja, niti da ikome solim pamet, već da ukažem na neke svoje - začuđenosti.
Zgrada od četiri sprata, građena sredinom šezdesetih. Bez lifta, naravno, tome služi onaj peti koga nema.
Sad kad promislim, prizemlje bi, da nije bilo čika Raše i tetka Age bilo rezervisano samo za Lale: Adamove, Somborce, i one treće kojima sam zaboravio prezime.
Tetka Aga u stvari se zvala Agata i povremeno nas je čuvala kad su nam roditelji radili u istoj smeni. Pravila je najlepše i najizuvijanije slane perece za Svetog Savu i učila nas ponekoj nemačkoj reči.
Na prvom je živela teka Mila, udata za čika Jana. Jan je Slovak. Prekoputa njih živele su Verica i Ljilja, punačke devojčice, deca Blagoja i Nade. Makedonci. Njima smo jednom zapalili vrata prskajući čuvenoom "Crnom mačkom" preko plamena upaljača. Izbušena specijalka ne zaboravlja se lako.
I (Муке бродоломника по Тихом океану)
Бродоломац, Јеврејин, дочепа се некако пустог острва и настани се тамо. Пронађу га после десетак година и установе да је изградио две синагоге.
- Добро, зашто подиже две синагоге, човече, кад си сам на острву?
- Ова ту, ближе, у њу идем.
- А друга?
- У ту моја нога неђе никада крочити!
Zemlje Evropske unije nisu obavezne da „uvode ili priznaju" homoseksualne bračne zajednice, budući da takav brak ne spada u temeljna ljudska prava - tako glasi presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.