Ever, however, is way too long. There are not any evers in life. Ever belongs to the church, to mythology, to fairy tales. Our world, the real and tangible and smokable world, is about increments of time. Time since my last cigarette. Time before my last cigarette. Time it takes to smoke a cigarette. Time I need to suck on my electronic cigarette to make up for the time it took to smoke my last cigarette.
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
*
Nista od ovaca, idem kolima. Vozac mi se predstavlja kao Alij i odmah naglasava da nije Kirgiz, vec Dungan - pripadnik najvece ovdasnje etnicke manjine, poreklom iz Kine, ali islamske veroispovesti. Raduje se sto govorim ruski, jer cemo moci da pricamo.
Put je u pocetku odlican. Alij kaze da su ga pravili Kinezi, povezujuci Kinu sa Kirgizijom. Prisecam se da je jedan od mojih planova bio da predjem preko prevoja Kašgar, koji je i granicni prelaz izmedju ove dve zemlje. Ali nakon pedeset kilometara, odvajamo se na makadamski truckavi drum koji vodi na jezero Son-Kul. Veoma je
*
Južna Koreja ima četiri velike biciklističke rute, duž četiri velike reke. Najduža od njih povezuje Seul i Busan. Dugačka je 700 km, ako se ide najkraćom stazom, a uz de-tourove, koje planiram, može se voziti i 800 pa i preko 1.000 km.
Izabrala
Najvise volim petak popodne. Dodjem sa posla i znam da su ispred mene dva dana za odmor i zezanje. lagano planiram sta cu da radim, gde cu da izadjem i prosto uzivam u sopstvenom zadovoljstvu. Iako sam vec pocela spremati drzavni ispit pa moram malkice i da ucim, ta misao mi ne kvari srecu. Moram da priznam da sam rodjeni hedonista. Volim da se prepustim lepim stvarima mada vise trenutcima. Mislim da samo moji najblizi mogu da primete onaj bezobrazno samozadovoljni osmeh koji kaze "uh miline" kad lezim na plazi ili plivam u moru ili dok jedem moju omiljenu poslasticu. Moja sestra je do duse
Dok je voz lenjo kloparao banatskom ravnicom, nekoliko putnika je ležalo na drvenim klupama u različitim dubinama sna. Jedini koji je spavao sedeći, u ćošku kraj vrata, bio je Bane koji je nastavio sa snom koji je prekinut sat ranije, minut pre tri, kad ga je Rada prodrmala i otela mu taj minut da ga ne budi sat, pa da se probudi i dete. Onda bi se on sjurio u kupatilo a Rada u kujnu, da mu spremi doručak i ispegla jedinu pristojnu belu košulju, opranu sinoć i obešenu da se suši tokom noći i da se dosuši pod peglom. Zatim, brz pogled na dete koje spava i nežan
Transilvanija
Ne moramo da gledamo u mapu da bismo shvatili kako smo se nakon istočnih Karpata obreli u Transilvaniji. Razlika je toliko očigledna kao da smo se našli u sasvim drugoj zemlji. Drugačija je priroda, drugačija su naselja, drugačiji su i ljudi. Bilo da okrećemo pedale uzbrdo ili stiskamo kočnice nizbrdo, s obe strane puta pucaju otvoreni vidici na basen nekadašnjeg Panonskog mora.