писати,уистину,није ли то стално бити на почетку (Р. Константиновић)
полако спознајем да блог приче требам сажимати и чувати се старачког мемоарског причања нашироко ,уствари, уклапати се у динамику тренутног живљења држећи се обриса који могу бити исто тако мамљиви као и јасне ствари, јер мала је разлика између мутног и изоштреног, обраћајући пажњу да у тој тематском замешатељству не залутамо у принцип чудних петљи који је био полазно основиште чувене Геделове теореме некомплетности, тог грандиозног логичког светионика модерне мисли ,те залутамо у оно што нам она поручује (ово је крајња банализација) - да има присета до којих можемо доћи, али их не можемо и доказати, па стога враћање у прошлост захтева и нови поглед на њу ,а у ово данашње мучно време ,тај чин претставља прави ужитак.
Boža je bio težak čovek u svakom pogledu. Krupan, širokih ramena i još širih bokova, kratkog vrata na kojem je ukočeno, malo unazad zabačeno stajala četvrsta glava i jakih šaka kojima je lupao po stolu kad ga ponese diskusija, izazivao je neprijatnost kod većine kolega. Posebno kod koleginica i posebno kad bi nešto žučno objašnjavao, jer mu je glas postajao prodoran i sasvim nalik urliku ranjene zveri od koje se treba što pre skloniti. Ooooo, daleko od toga da je Boža ikad nekog fizički napao, čak se zgražavao nad svakim oblikom nasilja, ali taj glas... Prosto je izazivao
- ма шта читао, своје или туђе, све ми изгледа недовољно кратко (Антон Павлович Чехов)
Зујка,локалац који нам се прикључио за столом у угоститељском објекту крај Дунава, неко вече, је био висока мршава појава делујући испијено (мада се стално наливао пивканом) па је све мање страно бивало фенгрловање њему знаних појединаца са којим се затекао у кежуалном дискурсу компартментализацији данашњег нам окружења , те стога није уследила од нас осталих, поприлично текућином грундираних, никаква замерка указу на либидозно буђење mentioned areas... чак штавише ....за чега се побринула и Пјеваљка визуелно мазно мамљивим извођењем старокафанског еротиком бременитог хита Набоди...ал' нежури.
Lepa reč, ne znam zašto mi pada napamet u poslednje vreme, ali nema ni veze.
Otvaram blog za koju god temu, tamo kod Zili smo ga zapušili, srećom je zatvoreno, pa da pređemo u moju kafanu.
Poruka na margini (Budimac™), drugu Omegi, pošto vidim da se raznežio tamo na kraju bloga, kad je napokon shvatio da je preterao: druže, ako te opet banuju (a neće), kod mene možeš uvek da gostuješ, makar i namazan ivermektinom i palmotićevom kremom.
Koju sliku da stavim?
Mnogi ljudi od nauke su se na C19 temu, ako im se mišljena razlikuju od zvaničnih, sakrili donekle iza pseudonima na raznim sajtovima, da ne bi rizikovali otkaze, gubitke grantova za istraživanje, ili bar kucanje na vrata besnih i raspištoljenih B92 blogera.
Jedan on njih piše na substacku pod imenom "eugyppius", ovih dana sad na vruću temu efikasnosti C19 vakcina.
I sada mu je subtrack (uža oblast na koju se trenutno skoncentrisao) negativna efikasnost C19 vakcina.
Naime, kako efikasnost vakcine slabi vremenom prosečan blogo-ljubitelj i poštovalac nauke bi očekivao da ta efikasnost u najgorem slučaju ume da spadne na nulu - tj da se vakcinisani vrate u istu grupu kao nevakcinisani po osetljivosti na nove mutante.
Ali, to nije slučaj, i kako nedelje i meseci prolaze Public Health England podaci pokazuje kako u raznim starosnim grupama efikasnost vakcina postaje negativna - vakcinisani imaju veće šanse da se zaraze od nevakcinisanih, viral loads su im veliki, i postaju zarazniji po okolinu od nevakcinisanih - u zavisnosti od vremena koje je proteklo od vakcinisanja.
Prvo su to bile samo osobe starije od 60 godina, pošto su prvi vakcinisani, a sada to važi za sve starije od 30 godina. U starosnoj grupi od 40-50 godina vakcinisani sada imaju duplo veće šanse da se zaraze od nevakcinisanih. Očekuje se da će se to s vremenom desiti i mlađima.