Imao sam jedan sličan tekst pre nešto vremena ali ovo je sada nešto drugačije. Sada baratamo činjenicama. Radi se o Durex-ovom istraživanju koje je sprovedeno na teritoriji Srbije (ne zna se tačno gde). Rezultat je sledeći. U proseku Srbi imaju seks 3.5 puta nedeljno ili svaki drugi dan. Ovde se pojavljuju neke vrlo interesantne cifre koje se nikako ne slažu, bar u
Četiri moja bliska prijatelja imaju velikih problema sa alkoholom - kaže mi.
Neki su izgubili posao , a neki su se već i razveli od žena...ili su pred razvodom.
U svakom slučaju uništili su porodicu.
Od toga većeg greha nema
Dobro, je l' si i ti alkoholičar ili nisi? - pitam.
Ma nisam...Mislim, jesam... kako se uzme
Čekaj, bre, jesi li ili nisi, to je bar lako?
Ma nisam lečen, ako na to misliš – smeje se.
Divim se kreativnim ljudima. Upoznala sam pre neku godinu bračni par, oboje arhitekti, ali nakon završenog fakulteta on je rešio da ide na doktorske studije iz matematike, pa je postao matematičar, a njegova supruga muzičar. Oboje talentovani i božanstveni ljudi. Upoznali smo ih vrlo brzo nakon njihovog dolaska ovde u grad. Kad sam prvi put otišla u njihov apartman nisam mogla da verujem svojim očima jer sam videla nameštaj koji sam ranije viđala samo po muzejima. Oni su zajedno napravili svoj nameštaj od kartona. Napravili su svoj krevet, noćne stočiće, police za knjige, stolice
(Teško je zamisliti grad kakav je bio Piščeslav – Iljf i Petrov)
Opština Junion (Union), jedna od 82 opštine države Misisipi, ima sedište u mirnom i uspavanom gradiću Nju Albani (New Albany) u severoistočnom delu države. Na internet prezentaciji ovog grada - fair and friendly city, kako ga zovu - se kaže da je teško na svetu pronaći ljubaznije domaćine od 7600 žitelja Nju Albanija. To je vredan
Rano te ’38. godine jesen razvuče magle po Ožlju, a šljive rodile, čini se da je modrina u krošnjama zasela. Po vasceli dan Jelena u šljiviku, dugačkom motkom po granama udara, pa na kolenima opale plodove skuplja. Prebira zdrave šljive da ih na konac naniže i više ognjišta okači da se suše, a one prezrele u veliku kacu slaže, pa će rakiju po Mitrovdanu peći, kad džibra dobro prevri i nikakvog posla po poljima ne bude. A prebira i po sećanju onaj saborski dan, stalno se pitajući kakva joj svraka pamet popi kad je pomislila da se pred onolikim svetom s Obrenom
Setih se jedne priče o devojci sa malim narandžastim koferom, šćućurenoj u staničnoj čekaonici, koja je polako gubila nadu da će voz koji je čekala uopšte krenuti toga dana. Zamolila je čoveka koji je sedeo blizu nje da joj pričuva mesto, kako bi u obližnjem kiosku kupila kutiju biskvita. Već je osećala prve znake gladi. Saputnik joj ljubazno izađe u susret i ona se ubrzo
Ovih dana baš nešto razmišljam kako mi je ovaj naš blog nasušni, blog b92, postao dosadan. Nit šta čovek interesantno, a da ne pominjem provokativno, ima da pročita, niti da komentariše. Svaka čast, naravno, najaktivnijim VIP i prostim blogerima, a još više upornim komentatorima, moderaciji, logistici i urednici. Ipak, ne znam šta da kažem. Ne bih da nekoga uvredim, a moram biti iskren. Nekako mi se čini da je sve to, u poslednje vreme, postalo dosadno. Bio sam ubeđen da je to zbog ove blogovske beline, a onda su mi naučnici, a ko bi drugi, otvorili oči.
Animirani film australijskog autora Adama Eliota Mary and Max je izasao pre skoro godinu dana i do sada je vec postao pravi svojevrsni fenomen. Pored sjajnih kritika, dobio je par nagrada i mnogo se prica o njemu...
градоначелник драган ђилас данас је гостовао у "кажипрсту" и причао на разне теме. кога интересује вероватно се има наћи на b92.fm-у. ништа спектакуларно. мој коментар би био музички интермецо доле и порука boys don't cry.
Ako hoćeš da upoznaš ljude, da vidiš stvarno kakvi jesu, onda ne izlazi iz kafane. Pre 30-ak godina tašta mi je u nekoliko navrata dobronamerno uputila primedbu, u vidu pitanja „zašto svakog dana moraš u kafanu.„ Moj odgovor je bio iskren „da se vidim sa ljudima i prijateljima, dogovorim posao, saznam ono što sam propustio, odigram koju partiju karata, i naravno, uz sve to, nešto popijem.„ Bilo je tako. Kafana je institucija duše, mesto rasterećenja, oduška, bezbrižnosti, iskrenosti, inventivnosti...na čijim se vratima misao povučena spolja prekida i počinje druga namenjena i važeća samo za taj prostor. U njoj se rađaju specifični odnosi, alkohol nema veze sa tim, u kojima nije bitno ime, reč je neprikosnovena, razgovor otvara začepljene „retorte„ čovek otkriva sebe do srži...a šank pamti nedovršene slučajeve i sledeći put podseća gde se stalo, nutka pomoć kao starije čeljade deci bombonu.