Masovne scene uglavnom imaju neku magnetsku privlačnost. Na žalost, što manje znamo demonstracijama i njihovim uzrocima, povodima i pozadinama to se lakše napalimo, a ako ih sveCki mediji ocene kao "pozitivne" dalje raspitivanje zarad davanja podrške ne treba.
... ili: vivisekcija metoda jednog šarlatana
Tri je dana i tri noći brujala mreža užarena u brobi na virtuelni život i virtuelnu smrt između navijača i protivnika Brankice Stanković. Među tim navijačima i protivnicima pojavljivali su se najčudnovatiji likovi i frikovi a apsolutni hit u hitu bile su srdačne pohvale i čestitke voditeljki "Insajdera" na izvanredno obavljenom poslu, upućene od strane Ksenije Vučić i Nebojše Krstića uz horsko sasluženje silesije botova.
I potpuno je u drugom planu ostao sam kvalitet intervjua, zasenjen pitanjima da li se ona i zašto se doskorašnja ikona slobodnih medija prodala vlasti i Vučiću kao njenoj personifikaciji.
Nikad mi zaista nije bilo jasno otkuda toliko oduševljenje "Insajderom". Da me je nko pitao rekao bih da je reč o prilično tanom sa novinarske i jakom sa produkcijske strane medijskom projektu predvidljivih sadržaja i zaključaka, sa bombastično najavljiovanim gromopucatelnim temama tanko obrađenim i bez prave činjenične težine kad se razgrnu sve te krupne reči i krupni kadrovi. A najlošije među tim emisijama bez konkurencije su po pravilu one u kojima u studiju sede sagovornici vizavi voditeljke. Zato sam se, ne bez zebnje . videvši najavu upitao "Kuku, Brankice, kud si pošla s golo dupe međ pijane Turke?!"
Da se odmah razumemo: svakako ne spadam u one koji veruju da je Brankica Stanković svesno i namerno Aleksandru Vučiću odradila PR i častila ga novom parolom - "Eto, vidite li da ne idem samo na Pink i da odgovaram na sva pitanja?"
Kakvi su nam intelektualci, takva nam je i intelektualna zabava
Da nema fejsbuka verovatno, ma šta verovatno, sasvim sigurno bih propustio nedavno alkoholno isparenje koje je Svetislav Basara kondenzovao na stranicama Danasa.
Aj' još nekako bih mogao progledati kroz prste priključivanje gomili koja medijski linčuje Monsieur Stros-Kana (naravno, to čini uz sve "ograde"),* ali primitivizam prelamanja priče o dotičnom kroz "srpsku prizmu" mi izaziva grčeve u stomaku i potrebu da bacim peglu, te ovo tipkam čisto terapijski. Jbte, zar je Srbistan zaista postao takva (crna) rupa u svetu da se ništa dalje od njenog sadržaja i zidova ne vidi? Jedina razlika između "intelektualca" Basare i turbopatriotskih mislilaca je da ovi drugi tu rupu vide kao pupak sveta.
Pred sam kraj prošle godine pošalje država obaveštenje da će se završni računi za 2015. primati isključivo u elektronskom obliku, potpisani elektronskim potpisom. Mašala, kaže svako normalan, iako je ista stvar bila i prošle godine ali tada je, ako se ne varam, još postojala mogućnost predaje papirnih verzija. E, od 2016. samo e-poslovanje. Bravo, Srbijo!
Ali oćeš! Prvo nastane frka oko izdavanja elektronskog
Kaže tičica da Srbija željno iščekuje rezultate merenja.
Odmah posle izbora BPPV (Bivši Prvi Potpredsednik Vlade), tada još uvek samo KMV (Kandidat za Mandatara Vlade) pustio je glas da namerava da pravi vladu sa manjinama (Pastorovim Madžarima, poruku poslatu prilično jasno predstavnici Hrvata nisu primili zbog međusobnih svađa) i Tadićevim novodemokratama. Onda su krenula bunarenja, reakcije, podmetanja,
Udruženi zločinački poduhvat protiv srpskog jezika i nacionalne kulture počinili su:
Ako je ceo svet ravnodušan, da li i mi treba da ćutimo?
Upravo me obavestilo da će da mi uvede Timeline i daje mi nedelju dana za psićku i organizacionu pripremu.
Ima li leka? Postoji li neka fora da se izbegne ta glupost i da ostanem na ovakvom Facebooku na koji sam se već navikao i koji mi vrlo lepo služi svrsi?
Gikovi, pomagajte!