Evo, čitamo da je konačno nakon čitavog stoleća, završeno neko finansijsko veštačenje u slučaju Cece Ražnatović..
I šta da vam kažem...Radi se o "nepristojno dugom razvlačenju ovoga procesa"..
I šta još da vam kažem...Kladio bih se da neće biti optužnice...Pitate me kako znam..Nećete dobiti odgovor koji će sve zadovoljiti racionalnim objašnjenjem..Neće, ljubimica je režima, muž joj je bio ljubimac režima, sorta kojoj pripada je još nadnaravno moćna, a i Ivica koji bi trebao da je hapsi joj je kućni prijatelj..Nekeko, tokom celog postupka, kad ti ministar
Mislim da nikada nisam bila prljavija u životu. Na meni su pantalone koje su nekada bile bledo zelene boje. Na njima je sada blato, tačnije glina, velike količine svakojake prljavštine, malo krvi, fleka od sladoleda, nešto farbe i tragovi šapa. Pored mene je, naravno, Skali. Od večeras - Kraljica Splavova na Savi.
Na Zemlji je do sada identifikovano oko 10.000 vrsta ptica (‘oko’, jer se autoriteti ne slažu oko
Slažem se ja da životinje ne treba mučiti, već da ih treba čuvati i da je zakonska zaštita životinja civilizacijsko dostignuće, jer svi delimo ovu planetu i jedni bez drugih me možemo i tako to - samo, vidite, moj slučaj je sasvim drugačiji. Ne treba nikakva zaštita mom keriću, nego zaštita treba meni. Jer ne malteretiram ja njega, nego on, napast jedna, maltretira mene! Verujem da ima mnogo ovakvih slučajeva samo o tome se ne
Casni sude,
poceo bih svoju iyjavu konstatacijom da su sudije u Srbiji neadekvatno cenjene i da su plate i uslovi rada u srpskim sudovima necovecanske.
Elem, na poslu je kruzio taj spisak svako jutro. Ko ce sa mesom, ko ce sa sirom. Burek, jel!
Avaj, dusmanin mi to znadoshe !
Kao i svako jutro usao sam u svoje lukuzno auto kojim su me odveli na moje odgovorno radno mesto koje sam preuzeo da bi Srbiji bilo bolje!
Po ulasku u objekat, iz daktilobiroa su javili da moram da se ranije nego inace izjasnim za burek, jer bi kurir hteo ranije kuci.
U
Između dva drveta preleće vuga, jarkožuta ptica crnih krila, brojna, ali teška za videti jer se drži samih vrhova krošnji, pa se obično opaža ovako, u letu. Odnekud čujem otegnuto „trrrrrrr, trrrrrrrr“... Osvrćem se da vidim odakle dolazi i, na prostranoj čistini usred šume, ugledam dve grlice na vrhu omanjeg drveta. Uvek mi j zadovoljstvo da ih vidim, liče na gracioznije rođake gugutki, vitkijeg stasa i raskošnijeg perja... i potom se setim da je to ista ona vrsta čija brojnost ubrzano opada, a koju lovni turisti svake godine desetkuju, dok im naše vlasti u tome podilaze i pozivaju ih na sledeću epizodu letnjeg pokolja. Kada krene lovna sezona, ove ptice se u mnogim krajevima ubrzo neće moći videti. Zato uživam u prizoru, dok traje.
Svakih par dana dobijam poziv sa pitanjem tipa: Pronašao sam mladu pticu i doneo je kući, šta da radim s njom? Većina takvih slučajeva završi se uginućem