Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije
“Svet je opasno mesto, ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji gledaju i ne
preduzimaju ništa” reči su Alberta Ajnštajna koje lako mogu da se primene na priču o krivičnom delu mobinga ─ tj. različitih oblika šikaniranja i zlostavljanja na radnom mestu. Kako je reč o problemu koji je u našoj javnosti (a, srećom, i pravosuđu) sve prisutniji ─ možda je baš priča o mobingu najbolji pokazatelj sporosti kojom naša zemlja prihvata pozitivne zakonodavne vrednosti onih društava koja pretenduju na to da se smatraju: civilizovanim, humanim i pravičnim.
Po švedskom psihologu Hajncu Lejmanu koji je autor ovog pojma ─ ujedno i najzaslužniji za uvođenje istog u zakonodavstvo zemalja Evropske unije ─ mobing se prepoznavanje na sledeći način: "Pod pojmom mobinga podrazumeva se psihološki teror u poslovnom životu (na radnom mestu) i odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju i maltretiranja, koja su usmerena na sistematičan način od jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema pojedincu, koji je zbog mobinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se odbrani".
U životu nisam upoznao ni jednu prostitutku. Bar mislim da nisam, jer ni jedna od onih koje sam sreo nije se deklarisala kao pripadnica najstarijeg zanata. Likovi prostitutki bili su mi znani samo iz literature i sa filmova. Međutim, za razvoj toka radnje romana koji sam pokušavao da napišem, neophodan mi je bio i lik prostitutke, odnosno po najnovijoj klasifikaciji profesija – seksualne radnice. Jeste da je to bio epizodni lik, ali bez njega se nije moglo.
Pokušavao sam interpolacijom, empatijom i misaonim gedankeeksperimentisanjem da sebi dočaram neophodni lik, ali nije išlo. Nemajući kud odlučio sam se na eksperiment in vivo.
Evo kako je to izgledalo.
( ili predlog za grupno ignorisanje )
Povod za ovaj tekst je iskočio neočekivano.
Naš kolega Saša Radulović, VIP bloger ovdašnji, znate ga, često piše tekstove koji su posvećeni uglavnom ekonomskim temama. Moglo se naučiti svašta iz njegovih tekstova a i iz komentara na njegove tekstove.
Jedan sam od ljudi koji je ponekad komentarisao njegove tekstove.
Naravno, ja sam video da je naš kolega malo previše svestan svoje pameti i svog znanja ili, prosto, seljački rečeno, malo je bahat u dijalozima. Čini se da je u dijalozima ulazio
Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili
Ovo nije ni evroskeptični ni antinemački ni nacionalistički blog.
Ako je išta, onda je samo - skeptičan.
Već dugo iritiraju Uslovljavanja ova i ona, ovakva i onakva, logična i nelogična, dobronamerna i „dobronamerna".
Kao Uslov neki Amerikanci pomenuše i prihvatanje proizvodnje GMO hrane.
Danas Angela i dalje ne odustaje od definisanja „susedstva" bivšeg dela jedne (kakve god) zemlje i jednog njenog otcepljenog dela.
Angela i danas kao razlog za neku kaznu (slučajno prema Srbiji) pominje ugroženost nemačkih vojnika, koji su tu, van svojih granica (s drugim stranim vojnicima), prvi put posle završetka Drugog svetskog rata. Ako se dobro sećam, prvo angažovanje nemačke vojske van svoje teritorije posle njega bilo je - u bombardovanju SRJ?
Posle ogromnog interesovanja za izvestaja Dick Marty-ija, document je postao i sluzbeno dostupan javnosti na web sajtu Saveta Evrope.
Sutra ce izvestaj biti zvanicno predstavljen na sastanku Komiteta , a sam Dick Marty ce imati konferenciju za stampu.
Sinoc, posto je britanski Guardian stavio izvestaj na web stranu, nije bilo znacajnijeg stranog medija, koji nije imao pricu.
Izvestaj mozete na nadjete na ovoj web adresi:
gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Ako ste od onih što kritikuju religiju svako malo neko će vam se s neodobravanjem obratiti - „Ok, ne veruješ u boga ali bi mogao da pokažeš malo više poštovanja za one koji veruju." I možda ćete se zamisliti - „Hm, možda su u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom najobičniji strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva." To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja.