Hajde da ne budemo maliciozni jednom u životu. Hajde zato da ne kažemo da je potez Borisa Tadića marketinški dobro osmišljen. Nemojmo reći jednom u životu da je tempirao ovo nepozivanje na imunitet u svrh samopromovisanja kao "jednog od nas". Umesto toga se setimo još uvek čuvene "zebre" tadašnjeg predsednika poslaničke grupe DOS-a. Meni kao glasaču DOS-a, i tad sam rekao, mnogo bi bilo milije da je zaista rekao:"Jeste, prešao sam van pešačkog", izvadio lovu, platio kaznu. Nešto slično onome što sada radi Boris Tadić. Po mnogo čemu
Pritisaka uvek ima. Zovu. Uglavnom mole, ali moj posao je da u takvim situacijama budem "srca kamenoga". Još nisam dobijao ozbiljne pretnje, a nemaju čime da me ucenjuju.
Beleženje Arhitekture u rudimentarnom, sažetom obliku, bez pisaljke već putem zašiljenog komada tvrdog kamena, započeo je Praotac po useljenju u svoje prvo pokriveno stanište. U pećinu. Nije tada još stigao do bilo koje azbuke, zato je bio skučen i veoma ograničen, sa minimalnim mogućnostima, u načinu ostavljanja pisanog traga o tadanjim arhitekturalnim događajima. Ipak tragova zapisa je bilo, bilo je crtanja ritualnih scena po zidu pećine što se smatra kao autentični prvi zapis o postojanju, o začetku civilizacije a ovde se sa obzirom na temu može reći da su zapisi i o arhitekturi.
Сви ми волимо награде - то је просто део људске природе. Имајући то у виду, у Србију су недавно уведене награде које подстичу напредак у спровођењу правде.
Уз подршку Светске банке, Врховни касациони суд Србије овога месеца је почео са доделом награда за судове. Овај програм је тако дизајниран да подстиче основне судове