gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Ako ste od onih što kritikuju religiju svako malo neko će vam se s neodobravanjem obratiti - „Ok, ne veruješ u boga ali bi mogao da pokažeš malo više poštovanja za one koji veruju." I možda ćete se zamisliti - „Hm, možda su u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom najobičniji strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva." To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja.Pripadnici većine retko kad razmišljaju kako žive i kako se osećaju manjinske grupe u društvu u kome pravila diktira većina. A kada i razmišljaju retko kad obraćaju pažnju na negativna osećanja i odbacuju ih kao preterana. Nije redak slučaj kad većina trenira strogoću prema manjini, toga smo se u Srbiji makar nagledali. Najveći problem svakako jeste kada većina počinje da guši manjine i od homoseksualaca pravi heteroseksualce, od Hrvata, Bošnjaka, Mađara... pravi Srbe, od katolika, muslimana, ateista... pravi pravoslavce. Trenutno u Srbiji imamo suptilno pokrštavanje i nametanje pravoslavne vere.
U poslednje vreme smo svedoci kako je korišćenje datuma izašlo iz mode, te se umesto njih koriste veliki i mali pravoslavni praznici. Tako možemo da čujemo od raznih političara kako je, na primer, južnokorejska kompanija za proizvodnju auto-delova „Jura" do Preobraženja zaposlila nekoliko stotina radnika, da će se određeni zakoni doneti do ko zna već kog pravoslavnog praznika. Političari očigledno misle da svi građani Republike Srbije, bez obzira na verski identitet, znaju kada su ti pravoslavni praznici. To mišljenje dele i mediji, jer ne prevode te informacije za nas sa jeftinijim kartama. Mada to i ne čudi jer na tim istim medijima često možemo da čujemo da se lepo vreme očekuje sve do Đurđevdana. Da li je došlo vreme da uskoro, bez obzira da li smo katolici, muslimani, ateisti, jogi letači, nećemo moći da pratimo vesti i vremensku prognozu ako u kući nemamo pravoslavni kalendar?
.Na ruševinama starog jugoslovenskog sveta, ma kakav da bio, nije se podiglo ništa čestito ni novo. Opaka, opasna, nedoučena, musava lava obrušila se na građevine, spomenike, ljude i knjige. Svakim danom obavlja se prodaja svih vrednosti, sveg duhovnog i moralnog kapitala zemlje
Iako je prošlo 20 godina od kako se Bora Cosić odselio iz Srbije, prvo u Rovinj, a onda u Berlin, rekavši bez dlake na jeziku kako „neće više da živi u tom
Kad sam se pre nekoliko godina vratio u Srbiju da pokrenem firmu u zapadnom vlasništvu, pokušao sam da je od početka postavim na nekim principima koji važe na Zapadu. Naravno da se na kraju sve svodi na pare i profit, ali postoje razni načini da se firmom upravlja da bi se do profita došlo. I razni načini, nivoi i obuhvatnost kontrole.
Gotovo dvadeset godina radio sam za zapadne firme, sasvim ozbiljne, a dobar deo tog vremena proveo
Povremeno se u novinama, blogovima i drugim medijima mogu naći komentari koji sadrže izraze kao “srpski gen“, ili “proradio mi gen za inat “, ili, opštije “to nam je u genima“. Da stvar bude još gora, ima onih koji misle da bi eliminacijom ljudi koji poseduju neku nepoželjnu osobinu (‘’takvi su mu geni’’) ovaj svet bio zauvek
Milan Nikolić
Ne znam koliko desetina kamera je potrebno da pokrije Tomin životni prostor. Zatim Vučićev, pa onda i Veljin, uključujući bazen i špajz. Nijedan od njih nije gadljiv na uživanje, a "malu sobu tri sa tri" vole samo u pesmi. Radni naslov: "MRTAV GLADAN". Budući da je
Posle ogromnog interesovanja za izvestaja Dick Marty-ija, document je postao i sluzbeno dostupan javnosti na web sajtu Saveta Evrope.
Sutra ce izvestaj biti zvanicno predstavljen na sastanku Komiteta , a sam Dick Marty ce imati konferenciju za stampu.
Sinoc, posto je britanski Guardian stavio izvestaj na web stranu, nije bilo znacajnijeg stranog medija, koji nije imao pricu.
Izvestaj mozete na nadjete na ovoj web adresi:
Najskuplju srpsku reč definsao je pesnik Matija Bećković već u naslovu jednog svog predavanja održanog 1989. godine na Makvori univerzitetu u Sidneju, a u povodu proslave šestogodišnjice Kosovskog boja. Predavanje je imalo niz repriza u crkvenoškolskim opštinama u Melburnu, Džulongu, Kanberi, Adelaidu i Brizbanu. Iste godine, na istu temu i pod istim naslovom Bećković je, onako kako sam on to ume, govorio na vidovdanskim svečanostima u Dizeldorfu, Osnabriku, Parizu, Bermingamu i u mnogim mestima diljem Jugoslavije. Tekst tog svečarskog govora objavljen je u Književnim novinama,
"Fakultete treba deliti na upotrebljive i neupotrebljive (dobre i loše) a ne na privatne i državne."
Obično se veruje da su državni fakulteti riznice znanja, sa najboljim profesorskima, najsavremenijim programima, udžbenicima i učilima, ... Naravno, kriterijum ocenjivanja je najbollji na državnim fakultetima i sa njih izlazi najbolji "kadar" sa diplomama koje se u svetu plaćaju "suvim zlatom".
S druge strane, veruje se da privatni univerziteti štancuju diplome koje se nigde ne priznaju, ispiti se polažu sa prolaznošću preko 100%, nastavni kadar je inferioran u odnosu na državne a studenti koji završe bilo koji od privatnih univerziteta znaju manje nego kad su završili srednju školu. Eventualno se kaže da imaju solidne programe ali niko ne uči po njima.
Dakle državni fakulteti su mnogo bolji od privatnih i ti iz dva razloga: zato što su državni sami po sebi mnogo dobri a privatni mnogo loši.
Da li je to baš tako?
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :