Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Vlast je počela da deli sudbinu gradjana ... na one gradjane koji žive sve bolje ... i one koji žive sve gore...
Srk ...
Kod nas je politička scena podeljena ... na stranke centra ( one koje su se smestile
Bitno je da u ovoj teškoj situaciji (sic!) ne preovladaju neki tvrdokorni tradicionalisti uparloženi u svoje stereotipe i spreče da na scenu stupi nova misao koja vodi do zelene grane ... (1)
Moda za poneti, brza hrana koja se nosi u kesi i jede u hodu, muzika u hodu sa sluškama na ušima, brzi kursevi zarad sticanja nekih znanja odmah, digest knjige pa „Rat i mir“ na tri strane, sve to kao predlošci nastajanja nove civilizacije. U svetu već podosta odmakle. Ovde u Beogradu ima od toga, u nekim detaljima se i prednjači (ili preteruje a to se čini kad je skraćeno uverenje da je ok to što se čini) ne bi li se pokazalo da i tu pored ušća, ispod Pobednika živi jedno od od mesta gde se napredak generiše. Ipak, izgleda da urbanizam kasni, blokiran stereotipnim, naviknutim pravilima i metodama struke, nije uvek u stanju da spreči uticaj na gradsku sliku i priliku onih bržih koji su prihvatili stvari za poneti kao način mišljenja i delanja pa menjaju i vršljaju po urbanoj matrici koja preti da takođe postane medij za poneti.
Sudeći po ponašanju naših političkih stranaka moglo bi se zaključiti da su ,sa manje ili više nijansi, mnogo izraženije profilisane kao interesne grupe i grupe za pritisak nego političke partije u klasičnom ili modernom smislu. Stranke funkcionišu kao preduzeća-firme,čak i govore o menadžmentu ,a članstvo u strankama je najmanje vezano sa ideologijom već ličnim statusnim i materijalnim interesima, a za ideale neka rade budale.
Ne ulazeći u rasprave o kraju ideologije, pa ni problematizovanje pitanja šta je ideologija u savremenom smislu, a imajući u vidu politički spektar Srbije opravdano se nameće pitanje imaju li stranke ideologije, po čemu se razlikuju, koje su to vrednosne crvene linije kad niko ne može ni sa kim , a onda svako može sa svakim i. Ili je možda jedina vrednost doći na vlast i na tom strašnom mestu postojati.
Dobar povod za ovu raspravu je izjava portparolke DS Jelene Trivan da SNS nema ideologiju.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam ’’ Blic ’’, srkućem kaficu, pa tako saznajem za mene vrlo bitne vesti ...
Srk ...
Izgleda da polako izlazimo iz krize ...sve je manje onih koji gledaju skupštinske prenose ...
Srk ...
Čitam onda dalje, kako smo stali na put nepotizmu...Funkcije se više ne dele po babi...stričevima...i ostaloj mnogobrojnoj familiji...već po stranačkoj pripadnosti...i poslušnosti lideru stranke ...
Srk ...
Što se tiče zdravstva...čitam da je operacija uspela...pacijent
Jedan skorašnji dogadjaj me je ponovo podsetio da se o deci raspravlja samo onda kada već postoji problem, ili kada se ista vešto ubacuju u odredjeni (pod)kontekst, da bi se pokazalo već nešto (po default-u), strašno i bla-bla; kako, eto, nemaju dobre rezultate; i da je zaista (da preskočim bla na trenutak) krajnje vreme da se po tom pitanju (dečinjem) nešto učini;