Hajde da ne budemo maliciozni jednom u životu. Hajde zato da ne kažemo da je potez Borisa Tadića marketinški dobro osmišljen. Nemojmo reći jednom u životu da je tempirao ovo nepozivanje na imunitet u svrh samopromovisanja kao "jednog od nas". Umesto toga se setimo još uvek čuvene "zebre" tadašnjeg predsednika poslaničke grupe DOS-a. Meni kao glasaču DOS-a, i tad sam rekao, mnogo bi bilo milije da je zaista rekao:"Jeste, prešao sam van pešačkog", izvadio lovu, platio kaznu. Nešto slično onome što sada radi Boris Tadić. Po mnogo čemu
Pritisaka uvek ima. Zovu. Uglavnom mole, ali moj posao je da u takvim situacijama budem "srca kamenoga". Još nisam dobijao ozbiljne pretnje, a nemaju čime da me ucenjuju.
Beleženje Arhitekture u rudimentarnom, sažetom obliku, bez pisaljke već putem zašiljenog komada tvrdog kamena, započeo je Praotac po useljenju u svoje prvo pokriveno stanište. U pećinu. Nije tada još stigao do bilo koje azbuke, zato je bio skučen i veoma ograničen, sa minimalnim mogućnostima, u načinu ostavljanja pisanog traga o tadanjim arhitekturalnim događajima. Ipak tragova zapisa je bilo, bilo je crtanja ritualnih scena po zidu pećine što se smatra kao autentični prvi zapis o postojanju, o začetku civilizacije a ovde se sa obzirom na temu može reći da su zapisi i o arhitekturi.
Сви ми волимо награде - то је просто део људске природе. Имајући то у виду, у Србију су недавно уведене награде које подстичу напредак у спровођењу правде.
Уз подршку Светске банке, Врховни касациони суд Србије овога месеца је почео са доделом награда за судове. Овај програм је тако дизајниран да подстиче основне судове
Politički je korektno izgovarati tople ljudske reči o izbeglicama. I stvarno, kad čovek pogleda genezu izbegličkih patnji (ko je tu, kome i za šta kriv), pojačani sentimenti su logični i razumljivi.