Neki dan sam u dokolici, prelistavala jedan moj sajt gledajući kako živi , uživa i kupuje bogat svet. Tu uvek malo „naparim oči“ i bude mi lakše, za momenat, pa onda opet daj bogu dušu, skupljaj snagu da se vratiš u surovu i sivu realnost.
Ovoga puta izdvojila sam između mnogih ponuda nekoliko interesantnih za mene, a
1. Ona sutra ne radi - a ja radim.
Malkice sam ljubomorna, al me je obradovala svojim tekstom : dusanovaiivanovamama
2. Sećate li se onog vica: 'Ali tata, daleko je Australija!' . 'Ćuti sine i plivaj.'
Čudesna peščana oluja u Sidneju: j.bre
3. Gde počinje umetnost a završava politika?
Ili
Magnetnu privlačnost umreženog kibernetičkog prostora teško mogu da razbucaju rasejani moždani fanatici koji uvek jadikuju zbog nečega, ili imaju gadan običaj da svakog nesrećnika koji im pretrči preko Noda bombarduju bezbrojnim, besmislenim porukama u kojima opisuju kako se osećaju, kako misle da treba da se osećaju (još gore), ili kako drugi osećaju da treba da se osećaju (najgore). Debatna katastrofa nastupa kada gomila naduvenih tipova počinje da šalje besne, protestne poruke u desetinama redova, na koje se nadovezuje druga gomila još bešnjih tipova koji emituju lavine svojih poruka u kojima se žale na dužinu prethodnih poruka, što obavezno ima za posledicu poplavu beskrajnih poruka kako svi treba da prestanu sa slanjem beskrajnih poruka.
CREVOVOD
Kada je Alvin Tofler u "Šoku budućnosti" definisao naučnu fantastiku kao sociologiju budućnosti, biće da je pored fantastičnih predviđanja imao u vidu i sindrom zaparložene babe, užasnute pred neizvesnošću novog. Jer, to je karta na koju računaju svi kojima je balsamovanje stvarnosti način opstanka.
Kada grupica svetskih vlastodržaca u romanu Filipa Dika "Pretposlednja istina" drži ljudsku rasu u podzemnim skloništima prostim emitovanjem lažnih vesti, gde svaki izveštaj opisuje beskonačne ratove koji se odvijaju na površini zemlje - ni ovca se ne pita da li je to moguće. Naravno da jeste.
poznato je da je lepo biti u vlasti. privilegije na sve strane. jedino je nezgodno zbog odgovornosti i stalnog prozivanja da se (predizborna) obecanja ispune. iz te pozicije je lepse na strani opozicije. prozivas ove na vlasti koliko hoces i sve vreme se busas u grudi kako bi ti to bolje a cim dodjes na vlast (tj do privilegija) i bice bolje. a odgovornosti ni od korova. milina jedna. pitajte ove radikale (s bedzom i bez bedza - oni umetnost napravise od toga da nikad ne dodju na vlast). naravno ima onih koji bi i jare i pare (privilegije vlasti sa odgovornoscu opozicije). u stvari to su verovatno svi pa preciziram iskaz: ima onih koji uspevaju da uzmu i jare i pare.
ko su ti genijalci pitate se vi?
Who cares? (verovatno je da nije otišao na liposukciju).
Zajebavam se, naravno, i nije to tema, ali ako neko hoće da se istakne svojom briljantnom analizom u moru briljantnih analiza o tom komplikovanom slučaju, u kojem se ne zna ko koga jastuči
Znao sam koliko je moj komšija ponosan na svoju rakiju i koliko je ubeđen da je baš njegova najbolja na svetu. Ali šta mogu kad potičem iz porodice gde se uvek pekla prava, dobra rakija, bez šećera.
I ćutao sam mu ja u početku. Kada je govorio kako bolje nema klimao sam potvrdno glavom. Ali zašto je morao da kaže da se rakija ne može peći bez šećera. Tada sam mu pokazao svoju "kolekciju". Na svakoj flaši piše od čega je i od kog strica sam je dobio. A imao je šta i da vidi. Pored standardnih šljive, kajsije, loze, kruške, bile su i meni omiljena jabuka, dunja, višnja.
Читам све ове постизборне постове са све коментарима и мислим се нешто...
Evo, samo što nije 4. februar, kad se tradicionalno priređuje "Molitveni doručak" u vošingtonskom hotelu Hilton. Tog dana se tamo sjati više od tri hiljade zvaničnika iz čitavog sveta.
I ove godine će nekolicina ljudi iz Srbije put Vošingtona kako bi prisustovali tom događaju. Vuk Drašković, Vlajko Senić, muftija beogradski Muhamed Jusufspahić i potpredsednik vlade Srbije Ivica Dačić.
Dačić je zapravo već nekoliko dana u SAD-e. Odlazi prvi put u Vošington pa je red da to ne "zbrza", da se aklimatizuje i da na doručku bude čio i krepak. A za to je potrebno