Imbecilno do ludila! Pa gde se nalazi, od Kelta na ovamo, Beograd, prvoimenovan kao Singidunum? Na vodi bre lunetici! Na hridi ušća Save u Dunav. Na možda najlepšem mestu u Evropi i svetu! Beogradova silueta je remek delo koje odoleva i odolevalo je kojekakvim belosvetskim rušiteljima a sad se nađoše OVI, ne mogu reći naši jer nisu moji a nisu i većine od vas, da ruše i raseljavaju Sava Malu i savamalce, da bi u sprezi i uz finansijsku pomoć proverenih arapskih (mogli su da budu i neki drugi) lopina, usrećili žitelje glavnog grada skalamerijom koja bi bila ruglo i
Godinama sam živeo u dolini reke Doura. Skoro svake druge godine imali smo poplave. Velike poplave. Digne se reka do nezamislivih visina, preplavi čitavo mesto preko krovova, odseče ga od sveta, nastupi očaj, borba na život i smrt s prirodom. A onda, odjednom, grane sunce, voda se polako provuče i život nastavi dalje. Posle se teško i prisetiš koliko je strašno bilo. Naša je kuća bila na brdu, za svake poplave smo imali zbeg da o njemu brinemo. Kuvalo se za kazanom. Kao iz Na Drini ćuprije, ako se sećate Andrićevih opisa višegradskih "velikih povodanja".
Dole u selu, u Badnjevcu, s druge strane Lepenice, moji brat i snajka imaju prodavnicu. U njoj ima svega, od eksera preko kuhinjskih potrepština, alata, baštenskih kanti i semena, burića i meni nepoznatih predmeta, do armatura za beton. Tu, na ulasku u magacin, stoji i mušemom pokriven sto, tri stolice, i rezervna medju gajbama i kutijama, za rođake, prijatelje i komšije, koji imaju vremena za kafu, žuti sok, hladovinu i razgovor. Baš odatle mi je nedavno upućen telefonski poziv. Snajka Milica se prvo raspitala za moje zdravlje, a onda uz silno izvinjavanje mi saopštila da njena prijateljica jako želi da me upozna, da ne bi da se nameće, da eto ako bih ja htela, ona je isto poreklom iz Badnjevca, baš bi volela...Naravno da sam rekla da naravno, za svaki slučaj samo upitavši kako se ona zove, jer u selu se nikad ne zna, može da se desi i da mi je rod osoba koja za mene pita. Odgovor je glasio:
- Rada, Blagojeva ćerka, od Božića, Radmila, unuka popa Andre Božića.
Božići su inače brojna i cenjena seoska porodica, ali kraj objašnjenja me je naterao da odmah odem u pomenutu prodavnicu, sednem za mušemski sto, dobijem kafu i upoznam unuku čuvenog protojereja Andreje Božića, koga je ceo Badnjevac jednostavno zvao »pop Andra« i koga je ljudsko zlo, u obliku ljotićevca Marisava Petrovića, upisalo u istoriju crnog oktobarskog dana 1941. godine.
Na današnji dan rođen je najveći genije koga je svet ikada imao - Nikola Tesla. Ne mogu ni da zamislim kako bi svet izgledao bez njega. Hvala mu.
Bio je izuzetan naučnik, čije je područje istraživanja bilo čitavo Balkansko poluostrvo, a značaj uveliko nadilazio tu oblast i dostizao svetske razmere (pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116 - tekst na srpskom sledi na kraju):
I became acquainted with Dr. Matvejev in the early 1990s, when chancing upon his book “Distribution and Life of Birds in Serbia” in the bookshop of the Serbian Academy of Sciences and Arts. Another couple of years passed, before I learned that the author was actually not only alive but still a very active ornithologist.
Nebrojeno puta se dogodilo da mi telefon zazvoni oko ponoći, a kada se javim da sa druge strane čujem Ljubišu Stojanovića Luisa kako peva. Jednostavno, kada god je neko od mojih prijatelja, čak i poznanika, bio na Luisovom koncertu, nije propustio priliku da me nazove. Svi znaju koliko volim da slušam ovog sjajnog pevača.
Pre par minuta sam saznao da je veliki pevač poginuo u saobraćajnoj nesreći. Stvarno sam u šoku. Nikada nisam bio na nekom njegovom koncertu, jednostavno se nije ukazala prilika. Jedna moja velika želja će ostati neispunjena.
Način na koji je