Izgubili smo neprocenjivo mnogo.
Pozivam blogere da danas ne objavljuju tekstove koji nisu o Verici Barać.
Pozivam državu da proglasi dan žalosti.
Došao - otišao u martu.
Morao je i mogao više, takvi se ne bi trebali "predavati" - tek tako.
Gost autor: 49 41
Prošao je još jedan 1. april.
Dan šale(?).
A šala (kao i batina) ima dvije strane...onaj ko vrši radnju i onog nad kome se vrši.
A ironija nekad zna da bude baš surova.
Moja baka je rođena 1920. godine kao jedinica (od roditelja jedinaca, imala je predispozicije da postane razmažena) i detnjstvo i mladost je provela u Zemunu.
Pričala je kako je išla u školu, kako su ih druga deca zadevala "Rac, Rac – magarac", kako su "prečanska jela grozna", kako se često išlo "na igranke", kako je njihov radio Telefunken nadjačavao
Zbogom Maestro i Hvala!
Pre 12 godina, kada je bankarska alavost pretila da sruši "američki san", tadašnji predsednik Barak Obama je u maniru klasičnih komunističkih lidera posegao za budžetskim parama i tako uz pomoć poreskih obveznika
Ovo je malo zbrkan blog, al' takva sam trenutno i ja...
Napustio nas je jedan od najvećih fantasta u povijesti ljudskog uma.
Guru, Papa, Kum i Kralj modernog stripa. Čovijek zapanjujuće imaginacije, tehničkog umjeća i mogućnosti transformacije u stilu i izrazu.
Nenad Bogdanović, drug moj beogradski, napustio nas sve danas.
Doživljaji, godine, događaji, slike, ljudi, energija, neponovljivost razgovora, oči i osmeh, čestitost, borbenost, poštenje, znanje i - Beograd.Njegov Beograd.
Sve čega se setim, izgleda mi malo i nedovoljno da stavim u reči za Nenada kojeg više nema.
Šta se radi sa uspomenama kad ti smrt otme druga?
Ćutiš.