Od danas u podne naša porodica ima jednog člana manje.
Kažu da je blog lični dnevnik, pa onda neka bude.
Imala je tada samo nekoliko meseci života više od mene. Upoznali smo se u selu. Došla je početkom tog leta kod svoje rodbine. Ja sam svako veče posle celodnevnog posla po njivama trčao na košarkaško igralište u školskom dvorištu da proverim ima li ko bolji, a ako nije bilo onda bar da potvrdim svoje mesto na tronu.
Svi su je gledali kao uobraženu Beograđanku što nikako nije bila ali je na fin način puštala sve oko sebe da misle šta hoće totalno ignorišući zle jezike.
Juče, na Svetog Nikolu 2017., dobili smo zvanično potvrdu od jednog istraživača, hrvatskog Nemca iz Slavonskog Broda, o sudbini našeg pradede, Rudolfa Rudija Fuchsa. Stari Rudi, zvanično je izgubio život stradavši u Jasenovcu. Ubili su ga ustaše, negde tokom zime 1942-43. , u logoru Jasenovac. Pradeda Rudi bio je jedan od prvaka društvenog života u Brodu na Savi. Ove zime će se navršiti 75 godina od njegove tužne smrti. Iako je privatna povest, objavljujem jer mislim da ima opštu vrednost za izmaltretirano srpsko građansko društvo.
kakav uspeh, srušiti takvu tvrđavu!" (Stih iz pesme Danila Kiša)
Borka Pavićević je bila balkanska svetionica.
Ljudska mera hrabrosti, pokreta otpora, gradjanske emancipacije...
Jedna od retkih čuvara obraza Srbije, Beograda, kulturne dekontaminacije...
Misleća i avagardna
Šta mlado ljudsko biće nagoni da napusti udobni život studenta umetnosti u sigurnosti države Vašington i pronađe smrt pod nožem i gusenicama buldožera u Rafi, Gaza?