Nastavak prve glave. I nemojte da se stidite, slobodno komentarisite. :)
Možda zvuči neverovatno, ali Geltazar je već petinu veka sedeo sam na smaragdnom tronu, pošto ga je njegova izabranica, carica Oranda, majka prinčeva Gelina i Kotala, i princeze Hele, napustila odrekavši se pritom svih imperijalnih prava i titula. Da bruka bude veća, javno je objavila da više ne može da sedi sa dosadnim elfom koji već četrdeset godina nije izašao van svog dvorskog kompleksa.
- losa je je ova reklama.
- koja?
- pa ova. opet su lose rekli.
- sta su rekli?
- srbija zna zasto.
-?
Nova glava, novi doživljaji...
NEREŠENE BRIGE
Sve medijske kuće u trećem carstvu objavile su udarnu vest:: Rat u svemiru dobijen!
Razdragano stanovništvo pohrlilo je na ulice i u sale za okupljanje, kako u prestonici tako i u udaljenim kolonijama. Klicanje vladaru čulo se iz milijardi grla, na svim prostorima na kojima su boravili elfi.
Po običaju - četvrtak je i družite se sa anonimnim_autorom.
E, sad, on ima mali poklon za predstojeće praznike. Postoji jedna glava, t.j. priča, koja se, hronološki, odvija negde u ovoj knjizi, ali, zbog obimnosti materijala, ispala je u montaži i uletela u jedan od nastavaka kao Frijino sećanje... (Uostalom, svi dobro znate koliko ona voli da pripoveda)
E, tu će glavu anonimni_autor poslati svima koji mu se jave na pp, i naravno, jave mu svoju mail adresu.
Oni, koji su već dobijali 11. glavu prve knjige, samo nek ostve poruku ovde - njihove adrese već ima.
Toliko od mene - ostavljam vas da uživate u svom pošteno odčekanom nastavku:
Iste noći Linel je ipak uspela da „opusti" Terina, uz pomoć još dve vile, tako žestoko da je Erik sutradan jedva uspeo da ga probudi za savetovanje. Sa podnevnim suncem i mamurlukom, nesretnom mladiću se vrati i zabrinutost za Ulu.
Nastavljamo gde smo stali:
Osten koji je posle onog napada na Erika, počeo od ljudi da bude nazivan „Osten Budalasti" nađe utočište kod Ejolfa Žderača Bakalara, potajnog Hrišćanina, inače vrlo lošeg čoveka. On je bio jedan iz vojske kralja Osfifa, koga, ne tako davno, poraziše i pogubiše vilenjaci. Kao zakleti Hrišćanin do bezumlja je mrzeo Ullbjorna i njegovog sina, vilin-prijatelja. Međutim, protiv njih nije smeo ništa preduzeti, jer je u njemu još bio i suviše jak strah od vilenjačkih strela. On primi Ostena sa srdačnošću i produhovljenim milosrđem, koje su pripadnici te beskompromisne religije uvek pokazivale prema ubicama pagana.
RED OBOŽAVALACA SEKSUALNE SNAGE LELIL
Veliki majstor reda Leliks sveštenika, Liks Drun, nervozno je šetao pred zatvorenim vratima radnog kabineta cara čitavog Evelona i njegovih kolonija u svemiru. Nosio je modru mantiju izuzetno širokih rukava i jarkocrvene čizme od mekane kože. Za pojasom mu je bio zataknut dugi mač ni malo ceremonijalnog karaktera. Njegova, istom crvenom kožom presvučena, kanija bila je prilično pohabana i bar na tri mesta ozbiljno zasečena, tako da se kroz nju lepo video zlatasti metal oružja. To očito nije bilo sečivo koje je visilo na zidu, nego mač koje je video mnogo bitaka i krvi.
Ocekivano - sledi dvoboj...
Pozdrav svima i od mene i od Autora,
Čovek u pozlaćenom panciru, htede da ustane, ali ga sveštenik zaustavi pokretom svoje mršave ruke. On uzdahnu i reče:
- Naš je zadatak da zabludele ovčice vratimo na pravi put, a ne da ih kažnjavamo; mada bi to, u ovom slučaju, bilo pravedno. To može da učini samo Bog! - brzo se snašao sveštenik.
- Zato sve zabludele ovčice šaljete pravo kod Boga, da im odmah sudi, kao da ne verujete da će ih ista sudbina snači i posle prirodne smrti. Verovatno je vrlo zaboravan, taj vaš Bog, kada morate toliko da mu pomažete - odjednom se oglasi Un.
gost autor: drzurin otac
E.Munk - Melanholija
... F. Naliću, u znak zahvalnosti što
mi je poslao notes za pisanje!
Kažu, vrijeme liječi sve rane. Nije istina! Još to boli i još traje i mislim da nikada neće prestati boljeti ....
Kopala je baštu i pjevala: „Djevojka je sokolu zulum učinila, zulum učinila, goru zapalila.... i gorjela je gora i dva i tri dana, dok je dogorjela sokolu ...!“
Na trideset osmom nivou srednjeg dela Inter Megagalaktičkog Integralnog Raketoplana, Asa je netremice posmatrala Erda. Pitala se je li to moralo da se dogodi baš za vreme njihovog zajedničkog dežurstva. Ironija sudbine htela je da njen najomiljeniji pripadnik naroda Džil bude u ovom trenutku njen smrtni neprijatelj. Asa je zavolela Erda, a kako i ne bi, kada je poslednje četiri godine u svemu bila upućena samo na njega. Bez obzira na fizičke razlike, jedan muškarac i jedna žena za vreme dugih samovanja morali su se približiti. Sve te uspomene i naklonost bile su zbrisane jednim običnim signalom u komandnoj prostoriji. Nov, nenastanjen svet bio je otkriven. Oko sedam hiljada Evelonaca i Džilova spavalo je u svojim kapsulama za hibernaciju. Zajednički sistem za održavanje života i odmrzavanje isključivao je mogućnost sabotaže i genocida jedne rase nad drugom. Međutim, svako je mogao da pobije uspavane suparnike pucajući u jednu po jednu kapsulu. Zato su uvek postojala po dva stražara. Parovi različitih polova birani su radi bolje podnošljivosti. Ipak, taj zajednički projekt bio je u stalnoj opasnosti zbog poznate naravi Džilova. Njihovo izdajstvo bilo je očekivano. Imperativ širenja sopstvene rase, spojen sa krajnjom bezobzirnošću i sistematičnošću, oduvek su bile glavne karakteristike tog ratobornog naroda.