Jedan od najjasnijih pokazatelja karaktera SNS-ove vladavine je izgled naših gradova i zemlje uopšte. Novi Sad, kulturna prestonica Evrope 2021. (ni manje ni više, kampanja pompezno najavljena od strane gradskog režima i profesionalno odrađena od strane Exitfest.Org, organizacije inače takođe uredno integrisane u vladajuće strukture), danas izgleda ovako. U Beograd retko kada stignem, no ne sumnjam da i prestonica Srbije izgleda ovako:
Reč ima gost autor, bloger alselone
Blok Srkija Pajica o detaljima pri kupovini kuće koji mogu imati implikacije na zdravlje setio me je na jednu zanimljivu priču koju sam skoro čuo u fantastičnoj seriji Kosmos na Nacionalnoj geografiji.
Na početku ove priče koju svojom fantastičnom naracijom približava Neil deGrasse Tyson mladi tek diplomirani naučnik Clair Patterson dobio je zadatak da izmeri količinu olova u uzorcima tla da bi tako pokušali odrediti starost zemlje. U isto vreme kolega na institutu na kom je radio
I ja ću po toj šemi da se uključim u akciju „pričam li pričam ... tek da ne ćutim mada pojma nemam“ i to po pitanju Genetski Modifikovane Hrane (GMH) iako ne bih baš mogao da objasnim šta je tu problem ako me neko iznenada pita.
radulovica razvlace po kuriru. onako bas kurirski. ni decu ne stede. on mesijanski najavljuje katastrofu koju ce samo pokajnici preziveti. ako ne postanes sledbenik bices junak igrice ili ce ti neko provaliti u mejlove. pa se ti pazi. sindikalci bi da ucestvuju u javnoj raspravi ali malo da je prekinu pre toga. poslodavci bi da javne rasprave bude ali da sve ostane bas onako kako su napisali. simuliramo par sastanaka, oko nove godine da svi mogu da se posvete izmedju cece i sarme, kazemo da su svi pitani a ono sto smo lobirali i lepo katastroficno najavili da mora inace propadosmo u ustav da udje. svi se busaju u grudi da su oni, bas oni i niko drugi jedini legitimni i pravi zastupnici nezaposlenih. a rat se vodi izmedju privatnih poslodavaca i sindikalaca koji postoje samo u javnom sektoru. stotine hiljada zaposlenih u privatnom cute. ne smeju ni da progovore. njima je dovoljno sto zivi su, pa makar jos neki mesec samo.
Свестан сам двосмислености наслова, најпре сам покушао да га избегнем, а онда га намерно оставио. Не баш зато што је можда провокативнији, него зато што заиста има и оних који мисле да је Шешељ та малтретирана страна. Исти онај који је добровољно отпутовао Хагу у сусрет.
Да ли је или није, не бих улазио сада у анализу. Свако моје
Gost autor: Petargli
Sastanak je bio koncipiran od petominutnih izlaganja univerzitetskih profesora i istrazivaca. Na red je dosao poznati americki profesor koji je zapoceo svoju prezentaciju pompezno: "Upravo sam dosao sa sastanka u Beloj kuci koji se bavio klimatskim promenama u sirokom spektru ucesnika, od naucnika i politicara do predstavnika osiguravajucih kompanija." Usledilo je vrlo interesantnih 5 minuta, plus uzbudljiva diskusija cija je dinamika bila dostojna bondovske akcione sekvence.
Na svom blogu "Osnovno ljudsko pravo na alkohol i Jelenu Karleušu" zajecarski domacin Pedja me banovao i obrisao moj komentar, koji je glasio:
NASLOV: Shikana
TEKST KOMENTARA:
E bre mnogo teskih reci (slucaj, pravo, izbor, zabrana...itd) za obicnu shikanu pevaljke koja je tebi moz'biti sveta krava, al je drugima samo krava.
lol
__________________________
Hehehe, kad ga Freehand
Njihovo Veličanstvo - Pisces
Mnogi će reći da je Svevišnji bio škrt prema ribama, ali stvari stoje poprilično drugačije – što je jedan od razloga mog obožavanja ribolovakaotakvog : to je, pre svega nadmetanje i nadmudrivanje koje apsolutno daje, najmanje 50% šansi ribama da izađu kao pobednici (dakle - sa mamcem u ustima, ali ne i udicom...)
Фукушима даиићи, реч која је до једанаестог марта 2011. године мало коме ишта значила, урезала се дубоко у меморију целе једне генерације, онако како само имена нуклеарних електрана у којима се деси акцидент то могу. „Срећно острво", то би био превод имена префектуре по којој је славна нуклеарка добила име. Нити је префектура острво, нити је срећна, али разлог за ово друго није хаварија на систему за хлађење реактора музе савременог новинарства, већ друштвена хаварија која је са њом изашла на светло дана. Та Годзила душебрижности и незнања изронила је одмах за цунамијем и рушила све оно што он није могао да дохвати.