Posle nekoliko obilazaka parka Gir, ponovo smo se našli pred prijemnom zgradom, očekujući džipsi (Maruti Gypsy) sa vozačem i vodičem. Ovaj nacionalni park zahvata najveći kompleks aridne listopadne šume na zapadu Indije i radoznalim posetiocima nudi 38 vrsta sisara, 37 vrsta gmizavaca i, da ne zaboravim - skoro 300 vrsta ptica.
Ipak, za većinu posetilaca ovde kao da postoji samo jedna vrsta - poslednja populacija kritično-ugroženih azijskih lavova (Panthera leo persica). Otuda je prilično iritirajuće slušati pitanja iz mimoilazećeg džipsija: „Jeste li videli lavove?“ „Jesmo, pa šta? Mi smo ovde zbog ptica.“
Mene je ćaća napravio u jendeku, u sred bela dana, vraćajući se sa vršidbe da svi vide kako se pravi muško s’ pola snage. Onako s’ nogu zajapuren pevao je nešto o sinjim galebovima, barkama, Americi…uvek se seti te pesme kad nešto važno radi menjajući joj reči u zavisnosti od vrste posla i mesta gde se nalazi. Kažu da je mene pravio više puta i da me ima svgude po srezu i šire. On se, baš, ne seća toga jer sve radi u zanosu, nenamenski, od srca, da ima s’ skim da pije i lumpuje, ide na pecanje i u miru površine bare vidi ceo svet i sinje
Pevač i bivši oficir britanske vojske Džejms Blant rekao je da je dok je bio stacioniran na Kosovu odbio naređenje da otvori vatru na ruske vojnike.
Blant navodi da je njegovu odluku podržao i britanski general Majk Džekson, koji je rekao da ne želi da njegove snage budu "odgovorne za izbijanje Trećeg svetskog rata".
- rekoh sebi, ako ti samo padne na pamet... al morala sam sad i neću više nikad - o kosovu, naravno
APELUJEM (dakle) NA BRAĆU SRBE S KOSOVA I METOHIJE, il što reče jedan ludak, s KOSMETA i METOHIJE (ta mi je najdraža)
Braćo i sestre, mnogouvaženi Srbi sa Kosova, mi se ovde u Beogradu ubismo razmišljajući o vama i, iskreni da budemo - ne znamo šta s vama da radimo. Da li da izađete na izbore koje raspisuje banditska samporoglašena kvazivlada kvazikosova?
Ne znamo, braćo, ne gledajte u nas. Mi se sad bavimo važnim stvarima, evo nam
Deo ptica - foto dokumentacija Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja
Smučilo mi se. Prethodni šverc ptica bio je pre samo dva meseca. Dosta je da kažem da su ovoga puta rumunski državljani u bugarskom vozilu u Srbiji pobijene – a pretežno zaštićene ptice švercovali iz Srbije u Hrvatsku (misleći, pretpostavljam, da će ih odatle lakše uneti u EU), te da bez ijedne izmene može da sledi kompletan tekst bloga od pre dva meseca i da sva faktografija ostane tačna. Dokle, bre, više?!
Preko visećeg mosta me je odvukao glas neke ptice. Malo-pomalo, preko dasaka, sve me je dalje vodila. Glas detliću nalik, ali samog detlića nigde ne vidim. Konačno, sedam na klupu pokraj reke, u kanjonu posutom svim bojama miholjskog leta.
Na fotografijama nije intervenisano, a nastale su u četvrtak 21. oktobra na ušću Topčiderske reke u Savu, uz donji špic Ade Ciganlije. Prethodnog dana, voda je bila – ljubičasta.
Koliko mi je poznato, nikakav izveštaj o tome nije stigao do javnosti, niti su se nadležni tim povodom oglasili. Nisu primetili?
Поводом срамног Предлога закона о изменама и допунама Закона о заштити природе (КУПИ МЕ, ПРОДАЈ МЕ), 35 НВО посвећених заштити природе упутило је следећи допис:
Мрежа НВО
„Натура 2000 Ресурсни центар Србије“
6.10.2010.
ОДБОР ЗА ЗАШТИТУ ЖИВОТНЕ СРЕДИНЕ
НАРОДНЕ СКУПШТИНЕ РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ
- Г. Чедомир Јовановић, председник –
Поштовани господине Јовановићу,