Nije, čovek je fašista. I to fašista levog profila - spram desnih fašista koji su još pride i nacisti. Iako sam obećao, kao nastavak serijala o Kišu, Evi Panić i Žani Lebl; prilog o Tijaninom izboru, zapravo priču o nama, potomcima političkih žrtava Brozove i Udbine totalitarnosti; namestila se ova priča u šesnaesterac. Dakle, nije čovek nacista, samo je fašista.
Svaka samoposluga u okolini nudila je odličan izbor svih vrsta sireva: domaćih austrijskih, i onih uvoznih što su stizali iz Francuske, Italije, Holandije, Nemačke i komšijske Švajcarske. Gaude, edamera, trapista i kamembera, pakovanih na najrazličitije načine i one u rinfuzu.
Feldkirh je - kad rekoh "domaćih austrijskih" a kao mesto zbivanja - naime gradić u Forarlbergu, najmanjoj i najzapadnijoj austrijskoj republici smešten uz samu granicu sa Lihtenštajnom i otprilike na početku doline stare Rajne koja teče do Bodenskog jezera.
No izbor svakog pravog Montafonera, gde god da se nalazi a to može da obezbedi, jeste Montafoner Sura Kees.
Da, upravo tako zvuči Montafoner Sauerkase na tom čudnom dijalektu koji je mešavina nemačkog i retromanskog, u dolini nekada divljoj a sada bajkovitom skijaškom raju, koja se pruža petnaestak kilometara uspinjući se polako od Bludenca uz Silvreta Hohalpenštrase sve do pasa na preko 2.000 metara nadmorskevisine kojim se prelazi u Tirol.
Ali, nisam hteo o tome, bar ne sada.
Moram izraziti ovde ljubomoru na jednog ovdašnjeg blogera što će dobiti dete, komata treće. Ja sam treće dete i nema većeg zakona na svetu od bivanja trećim detetom! Želeo sam i ja treće, al' jebat' ga, kasno krenuli sa kintom i nismo mogli ili hteli dalje - zašlo se u petu deceniju života već. Jedino da mi žena blagoslovi neku mladu Judejku ili beduinku Palestinku, kao Sara Avraamu što je, pa još par komata.
Da, moralni i politički pobednici ovih izbora nisu ni plavi, ni crni, ni crveni već
Београд. Данас обележавамо 22. април - Дан сећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у Другом светском рату.
У Републици Србији још увек не постоји национална институција посвећена култури сећања, меморијализацији, едукацији и истраживању Другог светског рата. Одавно постоји идеја да се Старо сајмиште, место на којем је за време Другог светског рата био злогласни немачки логор, сачува и претвори у Меморијални центар који би преузео централну улогу у комеморацији, едукацији и истраживању. Време је да то учинимо! Толико дугујемо стотинама хиљада који су страдали као жртве злочина немачких нациста, усташа, других окупатора и њихових саучесника и помоћника.
На жалост, уместо тога, Сајмиште је данас угрожено место страдања, запуштено, претворено у сметлиште, а неки објекти се користе у сасвим неприкладне комерцијалне сврхе.
Претворимо ово место страдања и заборава у место учења и сећања - САДА!