2011-08-15 23:33:25

Efekat leptira, gut feeling, vreme, etc.

myredneckself RSS / 16.08.2011. u 00:33

S vremena na vreme sebi postavim pitanje kakav bi bio moj život, da sam u nekom vremenu, kada je trebalo donositi neke važne odluke, izabrala drugačije. Sigurno vam je poznata ona metafora o viljušci, fork in the road, kad ima nekoliko paralelnih, ali različitih puteva i treba odlučiti i izabrati pravi. Ono kad treba doneti neku vrstu odluke, dobru ili lošu, ali koja će zauvek promeniti smer života kakav je bio do tada?! Često mislim o toj račvi na putu, i šta bi bilo da je izbor bio drugačiji.

Još dublje u kontemplaciju baca me upit šta bi bilo da sam tog letnjeg popodneva jedne davne godine, u jednom gradu na moru, bila samo malo upornija, kočopernija i hrabrija, i kako bi ta moja minorna akcija, (znajući, ustvari, moje roditelje, posebno oca koji je bio bolećiv prema jedinoj ćerki), sasvim promenila moj život. Bio bi to moj efekat leptira, a vreme bi posle reklo svoje.

 
2010-07-30 05:31:58

Ako dube mogo

mlekac RSS / 30.07.2010. u 06:31

BACKWARDS%20WRITING.jpgDraga mama ako dube mogo jabi da mi kupš...

(Draga mama, ako bude moglo, ja bih da mi kupiš...)

Kažu da je Leonardo bio genije. To niko ne spori. Kažu i da je bio disleksičan i da je ono njegovo pisanje „u ogledalu" posledica disleksije, a ne genijalnosti.

Znam da će mnogi osporavati tu činjenicu, ali ja ću se, eto, složiti.


Zato što imam dvoje disleksične dece.

I zato što sam kod mog Mudrice-Filozofa shvatila o čemu se radi kada mi je, u prvom razredu, sav srećan doneo iz škole DVE stranice nečega što je prepisao sa table, ispisane „Leonardo style" - u ogledalu.

Na moje pitanje - „Šta tu piše?", dete je, uz malo tuc i muc počelo da čita kao da je sve najnormalnije ispisano!

Dobro...

Krenem u istraživanje, potražim stručnu pomoć, proučim materiju i dođemo, jako brzo, do dijagnoze. Usput, naravno, Žmu sav srećan, konačno otrkije u svojoj četrdeset i nekoj da ono, što ga je mučilo celog života (čitaj: pisanje sa sve brkanjem slova i sporo čitanje), u stvari ima svoje ime i pogađa, otprilike 10% stanovništva. Na svetskom nivou.

Citiram:
A! Pa ja ipak nisam bio lenj i glup u školi, samo sam disleksičan!"

Nego, zašto vam sve ovo pričam?

 
2010-01-08 19:13:00

besmisleni sajberhejt božića

Srđan Fuchs RSS / 08.01.2010. u 20:13

primetio sam novi modni trend u sajbermikrosvetu devedesdvojke, a to je da se stvorio jedan horić ljudi koji se bogznakako upiru da iskažu svoje gađenje prema božiću.

yea well, njihovo slobodno legitimno demokracko pravo da šire mržnju i ne znam kakvu šatro prefinjenu gadljivost i nezainteresovanost, njihovo pravo jer tok tranzicije u srbiji čudan, okej, crkva zauzima čudnu ulogu, i na kraju krajeva, neko im je istiltovao mozak da tako rade.

nemam mržnju za takvu ljude, naprotiv, imam razumevanje. njihovo ponašanje je u najvećoj meri, ako ne i potpunoj, posledica uloge crkve u društvu poslednjih desetak godina. njihovo dakle foliranje je reakcija na crkveno foliranje. doduše, vidim tu i druge elemente foliranja, foliranje kao takvo, foliranje, tačka.

 
2017-05-19 07:07:39

ALARM!!!

tasadebeli RSS / 19.05.2017. u 08:07

 
 
 
2011-03-12 03:42:45

Ako sada stanem...

robylad RSS / 12.03.2011. u 04:42

...ovu recenicu treba svako od nas da ponavlja u svojoj glavi...

 

...ma sta radio...

 

...ma gde bio...

 

...ma sta mislio o Njemu...

Zoran
Zoran
 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dalibor Kokic

 
2012-03-02 18:36:03

JE'N... DVA... TRI...

razmisljam RSS / 02.03.2012. u 19:36


               Četr'ipe'šes'... Buuum!!!
               A obećala sam sebi čvrsto, najčvršće, neopozivo, da ću da ćutim, da neću da lajem, da ću da se klonim nezgodnih tema i sučeljavanja stavova i isterivanja maka na konac i nadgornjavanja i prepucavanja i obrazlaganja i sve te blogoekvilibristike i da ću mirno da sedim u svom ćošetu i da se bavim malim stvarima kojima i treba da se bavi jedna dokona domaćica, sa sve heklanjem i sitnim vezom pride.
               Međutim, lepo, ne mogu. Ne da mi đavo mira. Sve hoću... Neću...
               Ma, hoću...
               Hoću.
               Moram!

 
2011-05-05 16:30:41

Kako smo dvaput išli u Mađarsku

bocvena RSS / 05.05.2011. u 17:30

 

     Prvo su nam kćer banovali sa njenog omiljenog sajta. Ništa nije pomoglo ni što je kukala drugarima da je njen life over ni što je tata pisao administratorima da dete nije znalo da ne sme da hrani virtuelne ljubimce sa naloga svoga brata, tetke i drugarice (pa umrli bi!), multi je multi i datum isticanja bana je ostao never! Nije to kao kod nas na blogu, Amerikanci drže svoju decu strogo:) Cvex je odmah krenuo da bogorada o antiglobalizmu, a meni je već bilo dosta pranja, peglanja i pakovanja da bih se previše potresla. No, to je bio zloslutni znak, samo ja nisam umela da ga protumačim...
      Kad putuješ s decom nije bitno da li ostaješ tri dana ili tri meseca, nosiš istu količinu stvari. I sve sam lepo zapakovala...majke mi. Tek, negde oko Rume shvatim da nisam ponela...pare (za razliku od grickalice,

 
2010-10-28 22:14:53

Problematična deca

libkonz RSS / 28.10.2010. u 23:14

Učenici jedne osnovne škole iz zemunskog naselja Altina već treći dan ne dolaze u školu jer su njihovi roditelji zabrinuti za bezbednost svoje dece, sve zbog novoupisanog učenika šestog razreda.Dečak je zbog svoje naravi menjao nekoliko škola,sve do momenta kada ni jedna ustanova nije htela da ga upiše. Tada je reagovao zaštitnik građana i prosvetna inspekcija i dete je upisano u školu u Zemunu. Dečaku je to treća škola ove školske godine, a od oktobra je nekoliko puta vadio nož na drugu decu, čak i pred roditeljima i nastavnicima. Kao šlag na tortu treba napomenuti da ova

 
2019-01-20 15:49:24

Kultura sećanja: Novosadska Racija

Srđan Fuchs RSS / 20.01.2019. u 16:49

novosadska-racija-novi-sad.jpg

 

 

Wiki, Novi Sad raid: On 20 January, Novi Sad was completely surrounded and placed on curfew. Its telephone and telegraph lines were cut. The city was divided into multiple areas of responsibility, with a different officer tasked with organizing the round-ups in each. Placards sprang up on buildings, warning citizens against going outdoors, except to buy food. Feketehalmy-Czeydner summoned the local authorities and announced that the Royal Hungary Army would "take charge and clean things up" over the next three days. The raid began the following day. Between 6,000 and 7,000 people that were considered "suspicious" were arrested and taken to have their papers examined. Others were detained on account that they had no papers. Most were released, but at least 40 were taken to the banks of the Danube and shot.

"The massacre was conducted systematically," the historian Leni Yahil writes, "street by street." Many of the soldiers were visibly intoxicated. Survivor accounts, delivered after the war, attest to the brutality of the killings. A woman recalled how, on 23 April, a soldier entered her apartment, demanding to know her family's religious affiliation. The woman told him that she and her family were Orthodox Christians. Infuriated, the soldier called her a "stinking Serb" and killed her five sons. Thousands of men, women and children were imprisoned and interrogated at the Sokolski Dom, one of the city's main cultural centres. Many died during their interrogation.

Temperatures reached −29 °C (−20 °F). Victims were brought to an area known as the Štrand, along the Danube, and shot with machine guns. Their killers then broke up the frozen river's ice sheets with artillery fire and tossed the bodies into the water. According to another account, the victims were forced to tread the ice sheets, which were then shattered by shelling from the shore, causing them to fall into the freezing water and drown. The killings only ceased after four days, when the city's Lord Lieutenant, László Deák, bypassed the curfew and alerted the authorities in Budapest. He returned with orders that the massacre was to come to an immediate halt. Feketehalmy-Czeydner ordered that all executions be stopped by 9:00 p.m. Deák's mother was among the victims. "The randomness and senselessness of the operation were evident especially by the fact that it hit not one single functionary of the Yugoslav Communist Party," the historian Krisztián Ungváry writes.

 

 

 

 

Pre dva dana, tačnije u Četvrtak, delegirana sam u ime Odbora da odem u Ambasadu Francuske i da prisustvujem okruglom stolu povodom "Prevencije seksualne eksploatacije i prostitucije u Srbiji". Bili su pripadnici vlasti, opozicije, NVO sektora, ambasade. Eto i ja operska  umetnica , dugogodišnja aktivistkinja, i profesor neko ko se davno još 2000 tih susreo sa decom ulice, radio sa njima i slušao najteže moguće priče. Neke od njih ste čitali.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana