Ajd, sad, ti mniš da toj može takoj, ajde Evdo pričaj kako se narod leči!? Ej, bre, pa i doktori idu tolke godine u školu pa jopet ne leče kako treba, a ti oćeš da ti ja kažem navrat nanos lekovi kakoj se prave pa da se narod potruje kad ne napraji kako treba?! A, jes, u pravu si, ja ću da pričam onoj što niki ne mož da omaši....
Ajde po redu, sve u životu mora po redu inače, sreće nema...
Vako, da počnem od glave. Uh, vako. Već si me pitala
Čekali smo tri prinove u poslednjih par meseci i to sve od nama najbližih. Moj brat i snaja, ženina sestra i zet, kao i naši venčani kumovi čekali su muško dete. Znao sam da su se brat i snaja još davno odlučili za ime Lazar. Bilo mi je zanimljivo kada je svastika saopštila da su se odlučili za isto ime. Kada su nam kumovi saopštili da čekaju muško dete, moj jedini komentar je bio : samo nemojte da se zove Lazar. Odgovoriše mi da su baš to ime imali u vidu. :-)
S obzirom da ne poznajem ni jednog Lazara mlađeg od 50 godina, ova podudarnost mi je bila baš zanimljiva.
»Dobro je bre, živ sam!«
izjavio je sa još bar tri uskličnika Prestolonaslednik, koji je nedavno avanzovao u Studenta, što je samo i očito, doprinelo njegovom mrmotskom ponašanju. Dobro, jesam li ja to zaslužila? Godinama sam spavala k'o nervozni šišmiš, jer je Mrmot mislio da noć služi za druženje sa roditeljima, a Majka Priroda ga je podržavala svim mogućim i nemogućim alibijima, od menjanja zuba (kojih mu je, po mojim proračunima, poraslo više no ajkuli), do svih mogućih varijacija virusa koji su mahom noću pokazivali šta znaju.
Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču
ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: "Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj." Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.
Rano te ’38. godine jesen razvuče magle po Ožlju, a šljive rodile, čini se da je modrina u krošnjama zasela. Po vasceli dan Jelena u šljiviku, dugačkom motkom po granama udara, pa na kolenima opale plodove skuplja. Prebira zdrave šljive da ih na konac naniže i više ognjišta okači da se suše, a one prezrele u veliku kacu slaže, pa će rakiju po Mitrovdanu peći, kad džibra dobro prevri i nikakvog posla po poljima ne bude. A prebira i po sećanju onaj saborski dan, stalno se pitajući kakva joj svraka pamet popi kad je pomislila da se pred onolikim svetom s Obrenom
како обезбедити да останеш најмлађи укућанин?
Toj, toj da ti pričam, kako sve da radite kad men' ne biva više na ovaj svet.... I nemo' odma da mašeš s' ruke i da bogoradaš kako neće da pričaš o tome i da begaš, tuj, do men' sedi sve da me slušaš, lepo da ti objasnim šta i kako...
Ej... A viš ti to, ja imam devedes' godina i još me višnji drži na ovaj svet, i nema nameru da me uzne. A kad se malo promislim, tebe je već trijespeta godina, nisi ni ti više mlada, nego zovni amo Milicu, ona je djete, ona da popamti kako treba, dok se