Гост аутор: anonymous
Датуми
Историја није нешто што нам се само догађа, она се и ствара. Историју пишу победници. У њој је уписан однос моћи. Историја се памти по датумима који овековечују славу победника, и понижење побеђеног. Датуми се брижљиво бирају.
Данас 14. маја 2016. године, у Бањалуци заказан
Možda jedna od najupečatljivih scena poznatog bosansko-hercegovačkog filma "Remake", filmskog debija sarajevskog pozorišnog reditelja Dine Mustafića u kojoj jedan od glavnih likova Ahmed Karaga (lik tumači Miralem Zupčević) svome sinu pripoveda kvintesencijalnu mudrost u kojoj se oslikava sva stravična jednostavnost i dubina balkanskog paradoksa: "Što je bilo biće, što se radilo, radiće se..."
Poput filma, Balkan je tužna priča o cikličnoj i istorijskoj povezanosti tragičnih ljudskih sudbina i spirale zločina u kojoj jučerašnje žrtve postaju današnji vinovnici
Da se ljudi međusobno obično ne razumeju nije potrebno posebno dokazivati. Iz iskustva je poznato, a i naučna literatura i književnost na to ukazuju, da iako govore istim jezikom ne razumeju se supruga i muž, majka i kćerka, otac i sin, brat i sestra, građani i njihove vođe koje su sami izabrali, narodi koji govore istim jezikom, države sa susednim državama. … Ako se ljudi ne razumeju međusobno, kako li tek razumeju svog Boga u koga veruju? Upravo o tome je ovaj blog - o večnom Vavilonu (u tri slike).
Gotovo. Prodati ostaci ostataka B92 (pošteno rečeno samo licenca, ostalo nije odavno vredelo ni pišljiva boba). Grk prodao, Čeh kupio. Ide nova koncepcija:
program biti više usmeren ka muškarcima, što znači - više sportskog programa, ali i emisija i serija koje su više po meri i ukusu muškaraca i urbanije publike
Zbogom, prijatelji,
Smoriše ovi dugi blogovi!
Dakle, suština izbora je ko će u Sırbistanu biti glavni Sovnarkom. Владимир Владимирович, люби меня, а не его. Jedan ili drugi Šešeljev klončić.
E, moj Josipe Brože!
P.S.
A KK2 je mudro, dubokoumno i promišljeno izabrao da mu prvi predizborni miting vodi bivša članica JUL-a poznata po hrabrom
Kod mladog biskupa želja za služenjem državi je ipak bila jača od akademskih interesovanja i želje za akademskom karijerom, te se on, po menjanju odnosa moći na dvoru, vraća u službu države, uspešno završavajući posao nivelacije interesa kralja Luja XIII i interesa njegove moćne majke Marije Mediči (Marie de' Medici) što mu donosi kraljevo poverenje, te on uskoro silovito napreduje, kako u državnoj, tako i u crkvenoj hijerarhiji. Kralj ga uskoro nominuje za kardinalsku službu, postavljajući ga istovremeno na mesto svog savetnika, da bi nakon uspešnog služenja kruni u krizi sa hugenotima, postao najpre kraljev ministar, pa potom i njegov „prvi ministar" (1624. godine), odnosno predsednik vlade francuske monarhije. Ovim je Rišelje postao i kardinal i premijer, odnosno sve ono po čemu će kasnije postati poznat, stojeći na razmeđi dvaju svetova, crkvenog i državnog, sintetišući ih u sebi. Tako je rođena legenda i mit o moćnom kardinalu-premijeru koji „državnom razlogu" privodi sve ono što bi potencijalno moglo da bude destruktivno po državu, oličavajući samim svojim ispijenim i oštrim likom, koji se oštroumno smešio sa portreta toga vremena, „državni razlog" čak i samom svojom pojavom.
Dođem ti ja pre neki dan u školu, kad tamo frka! Vidim okupio se Odbor za proslave u punom sastavu, samo im ja falim da počnemo zasedanje. Ne’š verovati, opet proslavljamo Sv. Savu – školsku slavu!
Da naiđe neko nepozvan na takav jedan organizacioni skup, rekao bi da smo maločas prvi put čuli i za Sv.Savu i za sečenje kolača i za prigodan program tim povodom. A lepo se sećam da smo, kol’ko prošle godine, u istom sastavu zasedali i dogovorili se da je to poslednji put da se sastajemo navrat-nanos po bilo kom osnovu i da je krajnje vreme da se napravi neki plan proslave