Za sve postoji „prvi put", pa i za samostalno kreiranje web sajta. To iznuđeno, ispostaviće se, uzbudljivo cyber iskustvo, supruga i ja smo, bezmalo u „znoju i suzama", sticali prethodnih nekoliko dana. Za razliku od predsednika Republike, imali smo samo jednog savetnika od koga smo dobili osnovna uputstva. Sve mimo toga dobili smo, naravno, od Googla.
Kada sam rano jutros, posle naporne virtuelne gimnastike, vreću kostiju izručio na krevet, postao sam svestan koliki danak smo platili sopstvenom neznanju. Sve, naravno, ima svoju cenu, pomislio sam užurbano skrolujući
"Želim da ohrabrim naše vernike i poručim im, kao i celom srpskom narodu, da će Sveti duh birati novog patrijarha i da će biti izabran najbolji i najdostojniji… Niko od nas, već Duh sveti će učiniti najbolji izbor" , izjavio je episkop šabački Lavrentije, koji će kao najstariji arhijerej po hirotoniji 22. januara predsedavati izbornim saborom. Da Duh sveti bira 45. poglavara na tronu Sv. Save, te da će izbor biti pre svega božija, a ne njihova volja, zajednički je imenitelj svih izjava episkopa sa pravom glasa. No, i pored čvrste vere u nepogrešivost svetog Duha, kampanja za izbor novog patrijarha SPC traje gotovo dve godine.
What could be more natural for a species that has exterminated its animal kin than to look into a mirror and find that it is not alone?
Napomena: romanticni neka ne citaju ovaj tekst, a ostali neka ne previde da se radi o politickoj filozofiji, a ne o licnom ubedjenju autora bloga, tj. mene.
Kad bi vam ponudili da se opredelite izmedju darvinistickog i religijskog pogleda na nastanak ljudske, koji biste odabrali? Da li bi ikad pomislili da opredeljenje za Darvina osporava postojanje humanizma?
Tadić je kazao da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunaordnom planu sticati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
Користим ових неколико минута док се риба крчка у котлићу да свима који славе честитам најрадоснији Хришћански празник Божић.
Мир Божији - Христос се роди.
Божићну посланицу Српске Православне Цркве можете прочитати овде
Ovim obaveštavam prijatelje, poznanike i širu rodbinu da, kao ateista, ne slavim Božić i, sledstveno, molim da mi se ne šalju sms čestitke.
Ko pročita - pročita. Ko ne pročita, pa pošalje - vaistinu je poslao.
Dragi čitaoci bloga B92, pred vama je odlomak iz rada koji treba da bude objavljen u novom broju naučnog časopisa "Religija i tolerancija".
Termin "politička teologija" prvi put se spominje u čuvenom istoimenom eseju Karla Šmita "Politische Theologie: Vier Kapitel zur Lehre von der Souveränität" čija glavna teza oslikava vezu između političke organizacije društva i religiozne svesti koje to društvo poseduje. Drugim rečima političko društvo uvek oslikava njegova verska ubeđenja, pa čak i kada je ono sekularno, ono neizbežno implicira na određenu formu civilne religije:
Svi značajni koncepti moderne teorije države predstavljaju u stvari sekularizovane teološke koncepte koji su tokom njihovog istorijskog razvoja od teoloških sistema prešli u teoriju o državi. Jedan od takvih primera jeste slika Svemogućeg Boga koji postaje Svemogući Zakonodavac.[1]
Poznati rimokatolički bogoslov Johan Baptist Mec (Johann Baptist Metz) početkom 60-tih godina prošlog veka uvodi ovaj pojam u svoj bogoslovski diskurs. Za razliku od Šmita koji je ovaj termin koristio kada je govorio o autorima rimokatoličke kontrarevolucije - Donoso Kortesu, Bonaldu i de Maistre-u, autora koji su bili teisti i ideološki podržavali lični suverenitet monarha uz pomoć teoloških analogija, Mec ovom pojmu daje jedno novo značenje i određuje ga kao svojevrsni kritički aparat društva.