Sa fizikom sam se, priznajem, odavno posvadjala. Ali mi je istorija stara prijateljica. Imam svoje heroje. Da sam kojim slučajem živela u Beogradu 1. juna 1892, tiskala bih se na železničkoj stanici medju ministrima, profesorima, omladincima, radnicima i seljacima. Gurala bih se sva srećna da ugrabim jedinstvenu priliku i vidim Nikolu Teslu.
Uprkos zebnjama posmatrača (s bilo koje strane) komemorativni miting za tri PPK* aktivistkinje ubijene u Parizu (execution style, kako klišeirizirani izveštaji navode) koji je u četvrtak 17. januara okupio oko 50 hiljada ljudi u Dijarbakiru, Turska, je prošao bez nasilja i provokacija kako komemoranata tako i države. Isto se može reći za sahrane sledećeg dana u trima različitim (neuralgičnim) tačkama Turske -- rodnim mestima ubijenih aktivistkinja u kojima su sahranjene.
To je svakako razlog da se nade i optimizam uložene u najnoviju mirovnu inicijativu -- pregovore između MİT-a (Milli İstihbarat Teşkilatı) turske obaveštajne službe i Abdulaha Odželana, lidera PKK-a -- učvrste. Te nade i optimizam ovdašnjih ljudi (kako Turaka, tako Kurda) je nešto neviđeno u 29 godina koliko traje oružani sukob. Mnogi komentatori u Turskoj uzimaju činjenicu da su ti događaji prošli tako kako su prošli kao neoboriv dokaz da su uslovi za okončanje oružanog sukoba između PKK-a i turske države sazreli.
No, da krenem redom i malim koracima.
Dragi prijatelji, kao što smo prošle Nove godine obećali da ćemo i ove biti uspešni i da ćemo svojim talentima doprineti popularizaciji ovog bloga u svetu (a i šire), pred Vama je rezultat našeg mukotrpnog rada.
Usled moje popularnosti u Japanu, nastale organizacijom akcije 1000 ždralova, a i posledice toga što je Vuk Jeremić postao predsednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, grupa blogera je gostovala u Tokiju i izvela svoj performans.
Kada su zblanuti bioskopski gledaoci "Terminatora" ispustili kolektivno "aaah", kao reakciju na lagano otkrivanje brižljivo vajanog tela Arnolda Švarcenegera, a Vitni muzej izložio živa ljudska tela Frenka Zejna, Eda Kornija i fenomenalnog Arnija - bio je to jasan dokaz da je došlo vreme za filmske momke koji liče na fotke iz Fitnessa i Shapea, razlikuju dobro od zla i pomažu čoveku da bar nakratko kidne od stvarnosti.
Zakržljalih intelektualaca, nadobudnih drkadžija, zlih snagatora i nervoznih prznica ionako je pun ekran. "Asta la vista, baby" - rekao bi Arni, dobri momak u odelu od tečnog metala sa holivudskom etiketom.
Deca me hvale da mi se ukus iz godine u godinu bitno poboljšava. Ne gledam dnevnik, ne slušam vesti, boli me uvo za okrugle stolove. TV kutija samo je ekran za video, a moja potera za dosnimljenim nastavcima filmova gde dobro pobeđuje zlo, a dripci uvek izgube - obično uspešna.
Dosta više sranja ljudi! Sve religije su prevaziđene; svi ratovi su proizvedeni; razlike između ljudi na planeti su potpuno zanemarljive; globalna ekonomija je podešena da obezbedi da isti pojedinci uvek budu na vrhu, a Teslina slobodna energija postoji ali je potisnuta!
Enough of the bullshit people! Religions are all obsolete; wars are all manufactured; differences between the peoples of the planet are entirely negligible; the global economy is rigged to ensure the same individuals come out on top and Tesla's free energy exists, but is being suppressed!
Milan Nikolić, sociolog, kaže da ono što zna, ali ne bi mogao da dokaže na sudu, jeste da postoji interesna koalicija koja je za smenu Tadića. On podseća da najbogatiji ljudi iz Kluba privrednika nisu plaćali poreze u zemlji i da su naterani na to. Prilično su se zadužili, a banke neće da im daju pare kao ranije, kredite nisu vraćali, a sada prosto hoće da dođu do svežeg kapitala. Tu je NBS, koja sada možda dobija neiskusnu administraciju. „To je dobro orkestrirana akcija tajkuna i belih listića, ali oni ne žele da se zadrže samo na smeni predsednika, već žele drugačiji DS. Zato unutrašnjim snagama treba dati vetar, plus medijska hajka. Žele da se stranka razbije i rasparča, da je Pajtić preuzme u Vojvodini a da ostalo uzme Đilas. Tadić jeste napravio dosta grešaka i gluposti, on će to da plati, a neki hoće da ga zatuku u prašinu. Ima i nekih sitnih malih interesa u stranci, da se ne otkriju neke stvari. Do te mere se ide u tom pravcu da mislim da je ugrožen i život Tadića. Ima tu i stranog elementa. Svi oni su zainteresovani da se stranka uništi.”
Sirijska opozicija iliti rogovi u vrećama
S kim divaniti?
Oni su objasnili da su međunarodni posmatrači tokom njihove misije bili u stanju da naprave polu-sveobuhvatni (sic!) pregled naoružanih grupa aktivnih u tim oblastima. [naglašavanje moje, uzgred ne znam kako bih drugačije preveo kontradiktornu reč semi-comprehensive, otvoren sam za predloge]
"Sada barem znamo glavne grupe i ko je za njih odgovoran. Istina je da one nemaju jedinstvenu komandu ili jasnu strukturu, ali znamo ključne ljude. Zbog toga verujemo da bi mogli sarađivati sa njima korak po korak," rekli su.
Ovo je bio odgovor Kofia Anana i tadašnjeg šefa tadašnje posmatračke UN misije u Siriji, generala Roberta Muda, na pitanje Bašara el-Asada, (još uvek) predsednika Sirije, "a sa kim ćete pregovarati na drugoj strani?"
Uopšte ceo taj razgovor, koji se desio 9. jula, kako ga je preneo libanski sajt alakhbar je... pa... poučan.